Nova Istra

136 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ snosti i različitih načina mišljenja osjetilnosti. Što je time ostvareno? Za Rinalda je riječ o simbiozi prirodne i tehnologije. No, sve se to odvija bez posljednje instancije u kojoj živi sustavi trebaju nužno pokleknuti pred poslanstvom tehnološkoga me­ gastroja suvremenosti. Problem je samo u tome što se, kao i u Simondona, nastoji očuvati neka vrsta održivoga razvitka tolerancije između svjetova biljaka, životinja, bakterija, strojeva i ljudi. Ovo zvuči poput bio-kibernetičke utopije s dobrim namje­ rama enviromentalizma . Ipak, za tako nešto potrebno je odstraniti uvjete koji u razli­ čitim formama bitka dovode do bezobzirne logike volje za moć. Ako sve vrste nisu agresivne, onda su zacijelo posesivne. To je već dovoljno za razaranje Drugoga, čak i kada ga se poštuje u ime represivne snošljivosti i kulta razlika. Objekti već činom svojega postojanja kretanjem u interaktivnoj mreži događaja pokazuju želju za dje­ lovanjem, za aktivno-pasivnom sintezom suprotnosti, za prisvajanjem i osvajanjem teritorija Drugoga, pa makar taj Drugi bio uzvišeni anđeo ili robot koji prema Si­ mondonu ne egzistira, već „živi“ na način autonomnoga objekta. U metafizičkome govoru riječ je o zlu kao pokretaču povijesnoga zbivanja. Što je pokretač interaktiv­ noga sukoba između trans-vrsta u tehničkome svijetu – volja za moć ili želja za vo­ đenjem kolektivne singularnosti bića? Ostavimo za sada ovo pitanje nerazriješenim, bez ikakvih aluzija na prizore iz SF-utopija i distopija o Alienu , Ratovima zvijezda i Zvjezdanim stazama . 3. Svjetovi autonomnosti objekta Bez pojma informacije ne bi bilo kibernetike, otvorenih strojeva, autonomnih obje­ kata, umjetnosti eksperimenta s granicama osjetilnosti uopće. Štoviše, ne bi se mo­ glo čak ni zamisliti kako dospjeti do ozbiljenja stroja iz biti autopoietičkoga djelo­ vanja. Poznato je da je Norbert Wiener informaciju odvojio od materije i energije. Na taj se način svaka apoteoza „materijalizma“ i „realizma“ u suvremenim teorijama komunikacije čini zastarjelim shvaćanjem kojemu je potrebna neka vrsta „Velikoga Drugoga“ ili transcendentalnoga označitelja poput „kapitala“,„rada“,„društva“,„poli­ tike“ itd., da bi imao privid„objektivnosti“ i vjerodostojnosti u složenim procesima nastanka novih svjetova. Sve je to, međutim, nalik oživljavanju sablasti bez ikakva pokrića u argumentaciji. Ono što čine suvremeni umjetnici, poput Stelarca i Rinal­ da, daleko je s onu stranu iluzije o materijalizmu novoga kova s različitim dodacima poput „spekulativnoga“ ili „kognitivnoga“ itd. Informacija nadilazi granice materi­ jalnosti i energije. Razlog leži u tome što se njezina forma ili lik ( eidos-morphé ) ne