Nova Istra

133 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA nje subjektnosti i biologizma. Ali ne na način Heideggerova prebolijevanja razdoblja planetarnoga nihilizma. Umjesto toga potrebno je uspostaviti zajedničku vrstu kao jedinstvo i sintezu razlika polazeći od nove osjetilnosti. Njezino je mjesto unutar ki­ bernetičke mreže događaja. 26 Što to konkretno znači, vidljivo je otuda što Rinaldo izričito nastoji oko trans-vrsnosti i iskustva koje time nastaje. Nije nipošto začudno to što se u doba tehnosfere vjekovni spor između uma i tijela, a to znači čovjeka i ži­ votinje, uključujući biljke, iznova vodi na posve drukčijoj razini mišljenja. Pojam koji se ovdje rabi, da bi se tehnogenezi oduzelo iskustvo suspenzije i neutraliziranja svega što još ima prizvuk živoga, jest simbiogeneza . U neizbježnosti prodora strojeva mi­ šljenja u strukture života nove forme interakcije svjedoče o potrebi za napuštanjem tradicionalnih metafizičkih shema. Interface između čovjeka i stroja nije, međutim, jedina komunikacija koja iziskuje drukčije objašnjenje. Rinaldo kaže da je „središnje žarište mojeg umjetničkoga djela bilo djelovanje u susretištu stroja, životinje, biljke, bakterije i ljudi“. 27 Ova inter-komunikacija pret­ postavlja rušenje hijerarhijski određenoga poretka bića. Usto, riječ je o povratku dostojanstva onih bića koja su zbog naglaska na pojmu ljudskoga uma kao središta subjekta bila na najdrastičniji način isključena iz vladajućega diskursa društvenih i humanističkih znanosti. Sjetimo se toga da rastemeljenje metafizike logocentrizma otpočinje s Derridinim glavnim djelom O gramatologiji 1967. godine. 28 Naizgled se čini paradoksom to da je iskonsko zajedništvo različitih vrsta omogućeno tek na „kraju povijesti“. Zahvaljujući autopoietičkome sustavu djelovanja tehnosfere , sve po­ staje moguće. Uostalom, sve je to ostvareno onkraj Hegelove dijalektike i njoj inhe­ rentnoga pojma sinteze proturječja. S nastankom kompjutorske tehnike istodobno je proizvedena i mreža za sve moguće interakcije između sustava i okoline. U endo­ simbiogenezi, kako to Rinaldo zaključuje na temelju znanstvenih analiza stručnjaka za DNA, biologa Lynna Margulisa, pojavljuje se drukčije određena sveza između različitih vrsta. Ako je prethodno razdoblje biološke evolucije bilo u znaku Darwi­ nove postavke o prirodnoj selekciji, što je drukčije prevođenje Nietzscheove postav­ ke o volji za moć onkraj pukoga preživljavanja na Zemlji, onda se u doba tehnosfere u nepovrat gubi ovaj „željezni zakon“ vladavine jačega, spretnijega i nadmoćnijega u nizu vrsta. Pitanje preživljavanja nije više stvar brutalnosti agresije i nadomjesne strategije kulturne prilagodbe. Zahvaljujući informacijskome kôdu, kojim se upravlja 26 Donna J. Haraway, When Species Meet , University of Minnesota Press, Minneapolis-London, 2008. 27 Ken Rinaldo, isto, str. 115. 28 Jacques Derrida, De la grammatologie , Minuit, Pariz, 1967.