Nova Istra

132 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ anski biolozi i neurokognitivni znanstvenici Maturana i Varela početkom 1970-ih godina imenovali teorijom autopoiesisa . 23 Tome je zacijelo na putu suvremeni kibernetički umjetnik Ken Rinaldo, poznat najprije po svojoj interaktivnoj instalaciji naslovljenoj upravo istovjetno kao i glav­ ni pojam neurokognitivizma Autopoiesis iz 2000. godine. 24 Umjetnik je ovom insta­ lacijom, kako to autorefleksivno objašnjava, nastojao stvoriti niz od petnaest skul­ ptura „umjetnoga života“ ( A-life ). Sve su one konstruirane u interaktivnoj okolini „uronjenosti“ ( immersion ). 25 U tom je smislu „umjetni život“ shvaćen dinamički kao sveza tehnologije i biologije. Ali tako što se zbiva u kontroliranome i programira­ nome okružju interakcije. Glazbene i robotičke skulpture imaju pritom funkciju da zajednički sudjeluju u individualnoj i grupnoj svijesti umreženih robota. Nije teško razabrati to da se Ken Rinaldo, za razliku od drugih sličnih pothvata uključujući i Stelarca, usmjerava na nešto bitno različito od tehnogeneze . Radi se, naime, o promi­ šljanju cjelovitosti drukčije strukturiranoga totaliteta ponašanja ili interakcije živih organizama i živih sustava s tehničkim sustavima. Štoviše, kibernetička temeljna po­ stavka o simbiozi i homeostazi sustava i okoline ovdje se nastoji razumjeti polazeći od pojmova samoorganiziranja, emergencije i složenosti života kao takvoga. Kako se uspostavlja odnos između živoga i tehničkoga unutar kibernetičke mreže događanja proizlazi, za Rinalda, iz simbiotičkoga jedinstva. U njemu strojevi, životinje, biljke, bakterije i ljudi međusobno razmjenjuju informacije i komuniciraju. Uzimajući za teorijski model svojih umjetničkih preokupacija model zajedničke evolucije, naka­ na mu je otvoriti problem susreta i transformacije biološki zadanih vrsta. Ovo nije više metoda i postupak hibridizacije kao što je to bilo samorazumljivo za Stelarca. Čini se da je Rinaldu, uz spomenute Maturana i Varelu, najbliže teorijsko iskustvo američke feminističke antropologinje Donne Haraway. U njezinu razumijevanju po­ sthumanizma pronalazi se bliski odnos između vrsta na posve drukčiji način negoli je to bilo tijekom dosadašnje povijesti. U knjizi Kada se vrste susretnu (When Speci­ es meet) iz 2008. godine Haraway tvrdi kako na ishodu metafizičkoga antropocen­ trizma Zapada pitanje odnosa živih bića kao životinja zahtijeva istodobno napušta­ 23 Humberto R. Maturana i Francisco J. Varela, Autopoiesis and Cognition: The Realization of the Living , D.Reidel Publishing comp., Boston, 1980. 24 http://www.kenrinaldo.com/portfolio/autopoiesis/ 25 Ken Rinaldo, „Trans-Species Interfaces: A Manifesto for Symbiogenesis“, u: Damith Herath · Christian Kroos · Stelarc (ur.), Robots and Art: Exploring an Unlikely Symbiosis , Springer, Singapur, 2016., str. 113-147. O pojmu „uronjenosti“ kao uvjetu mogućnosti virtualne umjetnosti vidi: Oliver Grau, Virtual Art: From Illusion to Immersion ,The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2003.