Nova Istra

131 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA Kretanje je Stelarca kao biološkoga tijela pojedinačnoga pripadnika vrste „čovjek“ ujedno spontano i izvedeno iz sustava upravljanja koje proizlazi iz „volje“ umjetne inteligencije.„Volja“ se za razliku od spekulativne metafizike njemačkoga idealizma više ne može izvesti iz nesvodljivosti ideje novovjekovnoga subjekta. Uostalom, ono što „volja“ hoće, što želi u svojemu naumu jest osvajanje prostora-i-vremena u koje­ mu se nalaze Drugi. Svijest koja počiva na ideji bezuvjetnoga subjekta „volje“ od Des­ cartesa i Leibniza naziva se samosviješću. Ona u sebe usisava sve afekcije i objekcije tjelesnosti. Na taj se način subjekt poima apsolutnim vladarem nad tijelom. U svim mogućim situacijama subjekt ovladava okolinom. Koristeći prirodu za svoj krajolik konstrukcije, preoblikujući je u pogon i terminal, i nesvjesno otvara Pandorinu ku­ tiju čudovišnosti bez kraja ( Unheimlichkeit ). Bez ideje subjekta kao bezuvjetne volje za osvajanjem Drugoga (bitka kao prirode i otuda „biti“ čovjeka), nije moguće kon­ stituirati modernu estetiku. Bio je stoga u pravu Heidegger kada je krajem 1930-ih godina u predavanjima o pojmu događaja ( Ereignis ) neprestano kritički ukazivao na to da iza veličajne fasade estetike ne stoji ništa drugo negoli puki „privid“ i „doživljaj“ osjetilnoga svijeta. Zar ima nešto čudovišnije ako se umjetnost potrebuje samo kao nadomjestak za nestanak bogova, bitka i prirode? 22 Međutim, temeljni problem ove nove osjetilnosti bez„osjetilnosti“ ili sinestetike bez osjećaja, koji bi imali bitna svoj­ stva ljudske patnje i svijesti o njoj, jest u tome što se singularnost ljudske vrste su­ sreće s kolektivnom singularnošću stroja. Ako je pitanje o štostvu ( quiddittas ) bitka uvjet mogućnosti ontologije, onda je njezin izbačaj do mogućnosti antropologije već u tome što se osoba određuje pitanjem na način – tko jest netko? I sam je Simon­ don izjavio da „robot ne egzistira“. Wittgenstein je, pak, za bit komunikacije životi­ nja pretpostavio nešto drugo i drukčije od (ljudskoga) jezika. Bića su prirode i teh­ nike, doduše, ontologijski različita. No, razlika nije bilo kakva. Ona se uvijek izvodi iz metafizičkoga ranga prosuditelja o razlici. Čovjek uz boga otuda ima neskriveno prvenstvo bića koje prosuđuje što je što i tko jest tko. U svakom slučaju prostor in­ terakcije postaje umreženo djelovanje robota kao stvora/stvari koji misli na način al­ goritamskih naredbi sustava. Prema tome, ono što je Stelarc dosad izvodio u svojim eksperimentalnim trijadama mesa-metala-kôda nije ipak dospjelo do krajnje granice iščeznuća estetike. Može se ustvrditi da se nije uspostavio onaj stadij što su ga čile­ 1997stelarc.org 22 Martin Heidegger, Beitrage zur Philosophie (Vom Ereignis) , GA, sv. 65, V. Klostermann, Frankfurt a. M., 2009.