Nova Istra

130 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ misleći objekti u međusobnome odnosu dobrovoljnosti-nedobrovoljnosti, kontroli­ ranja-programiranja kretanja kao uvjeta mogućnosti nove komunikacije otvaraju pi­ tanje o onome što se od kasnogaWittgensteina naziva „jezičnom igrom“ ( Sprachspi- ele ). Jezik sada više nije sredstvo kazivanja mišljenja, pa se ne može smjestiti uz bit tehnike. Jednako tako, jezikom se ne postupa reproduktivno kao što to pripada biti moderne tehnologije. Umjesto toga jezik kao pragmatična uputa za promjenom si­ tuacije i konteksta opisuje ono što se događa ( quoddittas ), a ne iskazuje ono što„jest“ ( quiddittas ). U tom se smislu može očekivati da će jezici interfacea čovjeka i stroja sve više evoluirati do simbioze prirodnih i tehničkih jezika nove pragmatike znanja o kontingentnoj „biti“ svijeta. U njemu se jedno pored drugoga nalaze biljke, životi­ nje, ljudi, roboti, kiborzi i androidi. 20 Ako je u analognome poretku iskustvo i svijest o osjetilnosti bilo međusobno razdvojeno, pa se otuda analitička metoda dedukcije uma i osjećaja činila mjerodavnim pristupom i tehničkoj stvarnosti, u digitalnome poretku svijeta to je sada spojeno u integralni sklop. Svijest nije nikakav imitatio bit­ ka kao prirode u smislu logičke dedukcije i estetskoga mimesisa . Posrijedi je obrat ideje subjekta u sklop mislećega objekta. Taj objekt djeluje, doduše, kontrolirano- programirano, kako je to Massumi izveo iz Stelarcovih eksperimentalnih izvedbi s konstrukcijom humanoidnih robota u interakciji s vlastitim, singularnim tijelom. Umjesto pasivne sinteze svijesti i bitka, suočavamo se s aktivnom sintezom no­ voga osjetilnoga iskustva. Sve se to događa na temelju računanja, planiranja i kon­ strukcije tehnosfere . Stoga valja primijeniti suspenziju na pojam estetike kao filozo­ fijske discipline o promišljanju umjetnosti i osjetilnoga svijeta. Kada više nisu u sre­ dištu analitički sudovi o stvarima i bićima, već sintetičko suđenje o tehnogenetskim sklopovima odnosa čovjeka i stroja, treba rabiti pojam integralne sinestetike . Ona u sebi obuhvaća raščlanjene pojmove nesvodljive osjetilnosti biljaka, životinja, ljudi i kognitivnih strojeva (roboti-kiborzi-androidi). Ono što je ovdje sintetsko, ujedno je i sinestetsko u smislu tehnički proizvedenoga načina mišljenja i osjećanja svijeta u kojemu vladaju međuovisnosti između „umjetnoga uma“ ( A-intelligence ) i „umjetne intuicije“ ( A-intuition ). U Stelarcovim radovima/projektima kao što su Fractal Flesh (1995.), Ping Body (1996.) i Parasite (1997.) izvedbe su to s usmjerenošću na isku­ stvo hibridnoga tijela pod uvjetima kibernetičke kontrole i programiranoga infor­ macijskoga kôda. 21 20 Vidi o tome: Susan Broadhurst, Digital Practices: Aesthetic and Neuroaesthetic Approaches to Per- formance and Technology . Palgrave Macmillan, New York, 2007. 21 http://www.medienkunstnetz.de/works/fractal-flesh/ ;http://www.medienkunstnetz.de/ works/pingbody/;  studioforcreativeinquiry.org/projects/parasite-a-performance-by-stelarc-