Nova Istra

129 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA neodobrovoljno, (3) kontrolirano i (4) programirano. Prvo pretpostavlja refleksivno mišljenje; drugo se pokazuje u organskome funkcioniranju tijela; treće je vezano uz simulaciju elektroda povezanih s rukom; naposljetku, četvrto označava programira­ ne geste robotiziranoga načina upravljanja. No, sve je to nemoguće bez interaktiv­ nosti na mreži ( network ) koja simbolički i vizualno predočava simbiozu ljudskoga i neljudskoga, organskoga i tehničkoga. U novoj formi djelovanja zbiva se proizvod­ nja odnosa između nekoć razdvojenih entiteta. 19 Kao što je u metafizičkome načinu mišljenja uobičajeno da se djelovanje subjekta određuje apriorno polazeći od ideja i pravila uma, tako se ovdje uspostavlja nova pragmatika značenja djelovanja prema funkcionalnoj svrhovitosti objekta. Valja biti suzdržan u zaključivanju. Jer ako je mo­ guće razlikovati dobrovoljno-nedobrovoljno unutar logike bitka, onda je analogno tome moguće razlikovati kontrolirano-programirano unutar kibernetike događaja. Nije ipak moguće uspostaviti strogu granicu između analognoga i digitalnoga su­ stava mišljenja naprosto stoga što je Stelarcova nakana u izvedbi složene konfigura­ cije humanoidnih robota i virtualnih avatara. A to znači da sada digitalnost pretho­ di analognosti, ali ne u transcendentalnome značenju određenja u tzv. empirijskome svijetu činjenica iskustva. Ono što je uistinu razmješteno i što ima značenje ontolo­ gijskoga obrata jest to da autonomni objekti mišljenja, nastali programiranjem kom­ pjutora, dvostruko kodiraju čovjekovu osjetilnost. Kao temeljno ishodište estetike u svim njezinim očitovanjima osjetilnost se sada mora iznova konstituirati ukoliko želimo održati na životu ne samo ideju suvremene umjetnosti, nego i svih u među­ vremenu nastalih posebnih estetika. Dvostruko kodiranje odnosi se na iskustvo nove tjelesne prisutnosti humanoid­ noga robota u zajedničkome prostoru ili mreži ( network ) interaktivnih aktera komu­ nikacije i na spoznajno proširenje kognitivnih kapaciteta singularnosti čovjeka i stro­ ja. Kao što je razvidno iz ovoga ontologijsko-epistemologijskoga obrata, sada sâm objekt u svoje ovlasti preuzima stvaranje novoga iskustva postojanja u zajedničkom (tehničkome) svijetu. Stelarc je zorno pokazao kako se napretkom i razvitkom ro­ botike, genetskoga i tehno-inženjerstva, te nanotehnologije bitno preobražava odnos iskustva tjelesnosti i svijesti o tome iskustvu. Klasična je metafizička „velika priča“, neovisno o tome bila ona Kantova ili Humeova, transcendentalizam ili empirizam, pretpostavljala da matrice mišljenja i osjećanja apriorno uvjetuju ljudsko postojanje u svijetu. No, sve se mijenja kada suspenzijama prirode i čiste tjelesnosti autonomni 19 Brian Massumi,„The Evolutionary Alchemy of Reason: Stelarc“, u: Parables for the Virtual: Move­ ment, Affect, Sensation , Duke University Press, Durham & London, 2002., str. 89-132.