Nova Istra

128 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ ganje za prodorom u ono tehnički neljudsko i prodorom u ono organsko ljudsko. No, sada se događa obrat na taj način što se organsko i tehničko spajaju stvarajući složene konstelacije snaga. Stelarc posebnu pozornost posvećuje analizi i izvedbi tzv. biomimikrije. Budu­ ći da u mnoštvu formi i namjena robota vlada heterogenost njihovih odnosa spram čovjeka, ono vidljivo u načinu njihova djelovanja jest nesvodljivost na puku funkcio­ nalnost. Poput kukaca, životinja i ptica, tako se i estetski oblici njihova pojavljivanja razlikuju polazeći od onoga što u semiotici novih medija nazivamo pragmatikom značenja. Nije, dakle, izgled ( eidos-morphé ) nešto što je unaprijed postavljeno kao ideja koja odlučuje o smislu i svrsi postojanja. Ovdje se susrećemo s čistom logikom primjene i uporabe. Na prvi pogled takvi roboti sliče nezgrapnim čudovištima. Nalik su platformama za vađenje nafte. Pokretljivi su i istodobno disfunkcionalni. Sve je to bjelodano u Stelarcovu uratku Produljeno rame (Extended Arm) iz 2000. godine. Pokušaj je to izvedbe razlikovanja između načina djelovanja humanoidnoga robota i virtualnoga avatara. No, bez estetskoga oblikovanja kao posebne grane inženjerstva ili robotike u dizajniranju objekta, koji autonomno postupa i tako spaja živo i ne- živo, nije moguće govoriti o interfaceu čovjeka i stroja. Već smo upozorili da Stelarc teorijski klizi po rubu razlike posthumanizma i transhumanizma. Tako je i u ovome uratku/projektu. Produljivanje ramena označava novu funkciju ruke koja autono­ mno funkcionira u tehničkoj okolini. Međutim, posve je razvidno da bez kompju­ torske simulacije biomimikrija nije moguća. Između onoga što djeluje automatski na temelju programskoga kôda i živoga načina voljno-emocionalne strukture djelovanja ulaze novi odnosi. To najprije znači da se zahvaljujući tehnogenetskoj konstrukci­ ji može ubrzati proces kognitivnoga rada čovjeka-kao-stroja i ujedno proširiti polje njegove percepcije. Svijest je za fenomenologiju tjelesnosti uvijek intencionalna. A to pretpostavlja da je svijet u modusu tjelesnosti nešto između ( in-between ) bezuvjetne spontanosti stvaranja i uvjetno određenoga konstruiranja događaja. Biti-između čini se pravim opisom stanja stvari. Ako se uzmu u obzir istraživanja neurofiziologije o tome da slobodna volja subjekta nikad nije posve slobodna, kao što uvjetovane reak­ cije organizma nikad nisu ishodom nesvjesne mehanike kretanja, moći ćemo proći između dviju alternativa: (1) indeterminizma slobode i (2) determinizma nužnosti u kojem funkcionira tijelo. Stvari na način objekata posjeduju ipak svoju specifičnu navlastitost, a ne više samo subjekti. U tumačenju Stelarcove kreativne tehnogeneze američki filozof Brian Massumi pokazuje kako valja razlikovati četiri vrste gibanja kad je riječ o mehanizmu Treće ruke . Ovo, naravno, vrijedi onda i za Produljeno rame : (1) dobrovoljno gibanje, (2)