Nova Istra

126 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ stoljeća. Nerijetko se uspoređuju dosezi u fizici čestica s biologijom okolnoga svijeta ( Umwelt ) Jakoba von Uexkülla, Einsteinova teorija relativnosti i Bergsonova meta­ fizika trajanja ( durée ), Planckova konstanta i Heisenbergova neodređenost s mišlje­ njem bitka i događaja u Heideggera i Whiteheada, te Riemannov zakrivljeni prostor i Cantorova teorija skupova u matematici sa suprematizmomMaljeviča i arhitektu­ rom Le Corbusiera. Promjene su bile dalekosežne. Nema, pak, nikakve sumnje da su ostavile neizbrisive tragove u mentalnome krajoliku svijeta. Što je za Stelarca tijelo? U projektu/izvedbi Treće ruke ( The Third Hand ) iz 1980. – 1998. godine tijelo se sagledava protezom kao... „simptomom tehnološkoga uspjeha. Proteza se ne shvaća nadomjeskom, već dodat­ kom. Treća ruka je u stanju neovisnoga kretanja kada su elektrode priključene na trbušne i nožne mišiće omogućujući neovisno kretanje tri ruke. [...] Treća ruka nije imala namjeru biti u fiksnome položaju na mojem ramenu, već naprotiv kao doda­ tak njegovim drugim funkcijama, odnosno imala je nakanu vrtjeti se oko mojeg desnoga ramena. Treća ruka nije više vizualni dodatak tijelu, nego priključak koji stvara dodatne operacionalne i izvedbene mogućnosti.“ 16 U tumačenju Stelarcove eksperimentalne umjetnosti, u kojoj dovodi u svezu ljud­ sko (biološko) tijelo u interakciju s kibernetičkom tehnologijom, posebno je zanim­ ljivo objašnjenje koje podastiru Arthur i Marilouise Kroker. Oni, naime, polaze od toga da je tijelo ovdje protetika. Radikalan eksperiment pretpostavlja virtualiziranje, robotiziranje i suspenziju svega što je pripadalo čistoći biološkoga podrijetla. Na taj se način tijelo više ne može razumjeti „transgresivno“. 17 Ono je naprosto hibridizi­ ran slučaj interakcije između stroja i promijenjene volje za kretanjem u umreženoj New York, 2009. 16 Stelarc,„Encounters, Anecdotes and Insights – Prosthetics, Robotics and Art”, u: Damith Herath · Christian Kroos · Stelarc (ur.), Robots and Art: Exploring an Unlikely Symbiosis , str. 428. 17 „Među umjetnicima, Stelarc na ponajbolji način opisuje teoriju složenosti, pri čemu vlastito tijelo nudi kao mjesto za proučavanje onoga što Katherine Hayles naziva ‘kaosom i neredom’. Stelarc odbija da ga se upiše u riječ, on je izričaj slojevitosti upisao u samo tijelo, sa svim njegovim posre­ dovanjima, prelamanjima, ometanjima i istiskivanjima. Pred nama je napokon tijelo složenosti koje je od sebe na umjetnički način stvorilo neočekivanu ‘krivulju’ u ustaljeno pravilnome svijetu binarnih kôdova. Umjetnost je sa Stelarcom postala istisnutom sviješću koja svojom snagom izaziva tehnologiju da otkrije mogućnosti kreativne slojevitosti što ih skriva.“ – Krešimir Purgar, „Kraj transgresivnog tijela – razgovor s Arthurom i Marilouise Kroker“, Tvrđa , br. 1-2/2006., str. 189.