Nova Istra

125 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA uopće ne potire sintetičko jedinstvo onoga što naziva transdukcijom. Uglavnom, kao što Stelarc nastoji očuvati razliku prve i druge prirode, polazeći od ugradnje „treće ruke“ koja samostalno funkcionira kao nov entitet a da istodobno ono biološko ne podvrgava algoritamskim procesima komputacije, tako se u Simondonovoj kritici ki­ bernetike ustanovljuje druga vrsta razlike između strojeva i ljudi. Ta razlika više nije ontologijska kao u ranoga Heideggera. Ona proizlazi iz logike konstrukcije tehnič­ koga sustava upravljanja procesima života u svim područjima – od društva, politike, kulture, znanosti, etike. A glavna joj je metoda i postupak u transindividuaciji bića sadržana upravo u hibridizaciji . 14 Ništa više nema „čistoću“ u prirodnoj jednokratnosti. Put od tehničke reprodukci­ je bića preko tehnološke replikacije forme do kloniranja kao načina stvaranja „umjet­ noga života“ ( A-life ) u doba vladavine tehnosfere stoga iziskuje pronalaženje novoga načina sveze između tijela i onoga što nadilazi njegove granice. Budući da je pojam „utjelovljenja“ ( embodiement ) time postao nedjelotvoran, posve je razvidno kako za tehnoznanosti tako i za tehnoumjetnosti u njihovome načelnome trojstvu formi ( po- stav-izvedba-koncept ) mora vrijediti druga logika od metafizičkoga utemeljenja prvo­ ga uzroka i posljednje svrhe. Interakcija između čovjeka i stroja ne samo da dovodi u pitanje sve dosadašnje definicije kako onoga što jest „bit“ ljudske egzistencije, tako i onoga što odlikuje način bitka stroja kao takvoga. Ona, štoviše, postavlja u pitanje odnos između dvaju srodnih i ujedno naizgled suprotstavljenih načina mišljenja o umjetnosti i tehnici kao odnosu estetike i tehnologije. Kada, dakle, Stelarc u svojem tekstu o protetici, robotici i umjetnosti izričito govori o nužnosti hibridizacije , tada se taj pojam usmjerava na umjetničko stvaranje forme i funkcije kao temeljnih pojmova estetike. Ali više nije posrijedi „estetika“ koja se bavi lijepim i uzvišenim. Odavno je prošlo Newtonovo doba klasične paradigme znanosti. Jednako tako minulo je od­ već brzo i razdoblje tehnike-tehnologije s pripadnim pojmovima umnažanja prema načelima operativne analogije s postupkom prirode. Takva mehanička organologi­ ja, koju je Marx imao kao polazište u analizi modernog industrijskoga kapitalizma, djeluje zastarjelom poput biološki zadanog ljudskoga tijela. Na njezino mjesto već je u 20. stoljeću nakon Einsteina, kvantne teorije i kibernetike stupila informacijska tehnologija. S tendencijom stvaranja novoga života iz duha sintetske biologije ili bi­ ogenetike otpočeo je prodor izvan granica prirode. 15 Kakve su posljedice ove promje­ ne paradigme u suvremenoj znanosti i umjetnosti, bilo je vidljivo već na početku 20. 14 Gilbert Simondon, L’individuation psychique et collective , Aubier, Pariz, 2007. 15 Vidi o tome: Markus Schmidt, Alexander Kelle, Agomoni Ganguli-Mitra i Huib de Vriend (ur.), Synthetic Biology: The Technoscience and Its Societal Consequences , Springer, Heidelberg-London-