Nova Istra

123 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA jom. Dok je kiborgizacija života stvar posthumanizma, u slučaju transhumanizma stvar je u usavršavanju kibernetički stvorene tjelesnosti kao sveze/odnosa čovjeka i humanoidnoga robota te androida. 11 Već su postale znamenitima Stelarcove pro­ gramatske postavke o „zastarjelosti tijela“, o njegovoj „izvanzemaljskoj egzistenciji“, o nužnosti „proširenja kibernetičke tjelesnosti“ i o tome da smo oduvijek„bili prote­ tičkim tijelima“. 12 Mnogi će u tome vidjeti blisku svezu između razvitka tehnozna­ nosti i tehnoumjetnosti kao metode i eksperimenta s nečim što više nije određeno fiksnom razlikom„prve“ i „druge“ prirode. No, čini se da je u svemu tome mnogo važnije nešto o čemu se uglavnom ne raspravlja kad je riječ o nakanama suvremene umjetnosti da bilježi svoje vrijeme podarujući mu autentičan glas opravdanja i kri­ tičkoga govora o njegovim imanentnim granicama. Problem je u tome što ovo nije moguće svesti na razlikovanje „čovjeka“ i „stroja“, biološkoga i tehničkoga, prirode i kulture. Uostalom, već je u iskonu zapadnjačke metafizike bilo jasno kako ono što su Grci nazivali riječju hybris pripada području „Velikoga Trećega“. U mitologiji se taj pojam odnosio na božicu nasilja i moći. Njezina se bit ne izvodi iz jednokratno­ sti bitka kao Jednoga, nego se mora razumjeti u spoju dvojega. Zbog toga se ono što nastaje spajanjem ne može smatrati čistim bićem. Najslavniji primjer za spoj nespojivoga jest, dakako, kentaur (s glavom i trupom čovjeka te produženim tije­ lom konja). Ipak, hibridnost nije u slučaju suvremene umjetnosti bliske posthuma­ nizmu i transhumanizmu rezultat tehnoznanstvenoga čina proizvodnje novih bića kakva ne postoje od prirode i u prirodi. Posrijedi je načelo konstrukcije ( construire ). Ono se uspostavlja u procesu stvaranja nečega što spaja binarne opreke, tako što ih sintetizira u nastanku novoga bez analogije s „bitkom“ kao prirodom ( physis ). Hi- bridizacija označava, dakle, metodu i postupak, a ne rezultat eksperimenta u kojem se ono razdvojeno (dvoje) sintetizira. Ako je tome tako, tada moramo pristupiti tzv. estetskome mišljenju u doba tehnosfere oproštajem od svega što je estetiku određi­ valo od njezina formalna nastanka do početaka kibernetike i tehnoznanosti. Zašto? Odgovor proizlazi iz nemogućnosti utemeljenja estetike kao filozofijskoga promi­ šljanja umjetnosti bez postojanosti pojmova poput „svijeta“,„čovjeka“,„umjetnosti“, 11 Vidi o tome: Žarko Paić, Posthumano stanje: Kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti , Litteris, Zagreb, 2011., str. 65-117. te Max Moore i Natasha Vita-Moore, The Transhumanist Reader: Classical and Contemporary Essays on the Science, Technology, and Philosophy of the Human Future , Wiley-Blackwell, London, 2013. 12 Stelarc,„Encounters, Anecdotes and Insights – Prosthetics, Robotics and Art”, u: Damith Herath · Christian Kroos · Stelarc (ur.), Robots and Art: Exploring an Unlikely Symbiosis , Springer, Singapur, 2016., str. 427-456. Isto tako vidi: Stelarc, Pingbody , www.stelarc.va.com.au/pingbody. html