Nova Istra

122 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Čitav se sklop unutar kibernetičkoga samovođenja, samopokretanja i samoor­ ganiziranja tehnosfere svodi na tri ključna teorijska pojma i paradigme suvremenih istraživanja u području„umjetne inteligencije“ ( A - intelligence ),„umjetne emocije“ ( A- emotion ) i „umjetne intuicije“ ( A-intuition ). To su: (1) kontingencija, (2) singularnost i (3) emergentni kaos. Za razliku od tehnike koja pripada mehaničkome shvaća­ nju prirode kao stroja reprodukcije organskoga svijeta, tehnologije koja u moderno doba ulazi u područje poluautomatskoga i automatskoga načina djelovanja strojeva, u doba tehnosfere suočeni smo s premještanjem u prostore „teleprezencije“ (Marvin Minsky) kao „tele-egzistencije“ (Sasumu Tachi). Prijenos informacija na daljinu i upravljanje sustavima s pomoću programskoga kôda postaje uvjet mogućnosti in­ terakcije u tehničkome svijetu. Ako je sada riječ o ontologiji usmjerenoj na objekt i ideji njegove autonomnosti, onda je razvidno kako ovo nije „onaj“ objekt s kojim se bavila metafizika subjektivnosti od Descartesa do psihoanalize. Riječ je o objektu ili stvari koja misli na posve drukčiji način od ljudskoga mišljenja. Zbog toga je umjesto „utjelovljenja“ ( embodiement ) na djelu„uklopljenost“/„ugradnja“ ( embeddement ). Či­ povi nadomještaju neurone mozga, a programski jezik informacijskoga kôda određu­ je u posljednjoj instanciji o interakciji između različitih objekata u globalnim„druš­ tvima kontrole“. Ulaskom u doba tehnosfere nastaje nova estetika neljudskoga. Ona nastoji kibernetički promisliti uvjete pod kojima sada suvremena umjetnost „funk­ cionira“ u digitalnome okružju. 10 2. Tehnogeneza i simbiogeneza: Stelarc i Ken Rinaldo Australski kibernetički izvedbeni umjetnik Stelarc među najznačajnijim je suvre­ menim akterima onoga što se u teoriji nadilaženja tradicionalne metafizičke opreke čovjeka i stroja naziva posthumanizmom i transhumanizmom. Podsjetimo da se u prvome slučaju radi o logici neljudskoga unutar ideje o nadilaženju granica čovjeka kao subjekta povijesti s naglaskom na mogućnosti stvaranja novoga stvora/objekta svezom genetskoga inženjerstva i robotike. U potonjem slučaju transhumanizam nastoji prevladati zastarjelost biološkoga tijela koristeći se najnovijim tehnologija­ ma krionike, 3D printera, ugradnje čipova, genetskom selekcijom, nanotehnologi­ 10 Vidi o tome: Margot Lovejoy, Digital Currents: Art in the Electronic Age , Routledge, New York i London, 2004.