Nova Istra

121 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA spektakla postoji tajni savez zasnovan na ovladavanju sviješću Drugoga s pomoću novih tehnika ekonomsko-kulturalnoga marketinga. 7 Čitavo 20. stoljeće u znaku je „smrti estetskoga“. Jer više ne postoji dostatan razlog za očuvanje umjetničke ili estet­ ske autonomije subjekta u prodoru masovnih tehnika kopiranja izvornika. Umjesto toga rađa se pobuna objekta u želji za nepokornošću čiste tjelesnosti oslobođene ti­ ranije čistoga uma i logičke koherencije jezika. Performativna umjetnost nastala s da­ daizmom postaje posljednja zona estetike događaja. Na taj način ona prethodi svim drugim formama suvremene umjetnosti. 8 (3) Tehnosfera se više ne može misliti polazeći od binarnih opreka klasične me­ tafizike s njezinim pojmovima poput „bitka“, „supstancije“, „linearnosti“, „reciproč­ nosti“,„simetrije“. Već su francuski dekonstruktivisti i poststrukturalisti, počevši od Derride, preko Lyotarda do Deleuzea i Stieglera sve te pojmove rastemeljili s po­ moću onih koji upućuju na svezu kibernetike i semiotike. Simondon je bio prvi koji je umjesto postojanosti bitka počeo ukazivati na metastabilnu ravnotežu u priro­ di stvari. Umjesto ontogeneze zagovarao je tehnogenetsku konstrukciju objekata u nizu događaja. Sve što je vrijedilo za razdoblje moderne reproduktivne matrice teh­ nologije, zasnovane na ideji beskonačnoga umnažanja izvornika, sada se premješta u procese stvaranja „umjetnoga života“ ( A-life ). Stoga se umjesto reprodukcije bića i replikacije stvari uspostavlja nov način kibernetičkoga upravljanja preostacima po­ vijesti bez svrhe i unaprijed postojećega Božjega plana stvaranja. Ključni je pojam onaj koji povezuje informacijski i genetski kôd – kloniranje . To je stvaralački proces kopiranja kao mogućnosti usavršavanja vrste njezinim podvostručenjem na osnovi spajanja biološke jezgre i tehničke strukture genetske matične stanice (DNA). Ma­ nipulacija genima od prednatalne selekcije do transgenske terapije, primjerice, otvara pitanje korištenja tehnoznanosti u svrhu terapeutskoga i reproduktivnoga kloniranja s obzirom na društvene granice u kojima se događa ovaj proces stvaranja „vrloga no­ voga svijeta“. U nizu novih formi i diskursa suvremene umjetnosti pojavljuju se i one koje se nazivaju prema tom genocentričnome i kognitivnome ophođenju s idejom i praksom života. Među njima valja izdvojiti postgenomiku i transgensku umjetnost. 9 7 Gilles Lipovetsky i Jean Seroy, L’esthétisation du monde: Vivre à l’âge du capitalisme artiste , Gal­ limard, Pariz, 2013. 8 Vidi o tome: Dieter Mersch, Ereignis und Aura: Untersuchungen zu einer Ästhetik des Performativen , Suhrkamp, Frankfurt a. M., 2002. 9 Vidi o tome: Ingeborg, Reichle, Art in the Age of Technoscience: Genetic Engineering, Robotics, and Artificial LIfe in Contemporary Art , Springer, Wien-New York, 2009. i Claudia Gianetti, Digitale Äesthetik: Ein intermediärer Beitrag zu Wissenschaft, Medien- und Kunstsystem www. medienkunstnetz/de/themen/aesthetik_des_digitalen