Nova Istra

120 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ ( Erhabenheit ) s vrhuncem u umjetničkome djelu kao oponašanju sklada prirode u kontemplaciji. Estetika koja slijedi ideju novovjekovne tehnike i racionalizma prirod­ nih znanosti može biti samo estetika privida ( Schein ) i doživljaja ( Erlebnis ) proma­ trača kao subjekta. Njegov se lik bitno ne razlikuje od lika znanstvenika koji poput Newtona ili Galileja teleskopom promatra galaksije u svemiru i matematički izra­ čunava zakonitosti u prirodi kao svrsishodnost Božje objave. Leibniz je to iskazao stavom: Cum Deus calculat et cogitationem exercet, fit mundus. Svaka je mehanička tehnika reproduktivna. A estetika koja počiva na toj nepropitanoj pretpostavci „na­ pretka“ i „razvitka“ prirode u formi božanski konstruiranoga stroja podastire ideje o produktivnoj mašti kao stvaralačkome mišljenju novoga. Kreativnost se, naposljet­ ku, shvaća bitno inventivnom djelatnošću jer oponaša Boga i njegov način stvaranja ( imitatio Dei) . (2) Tehnologija određuje sustav djelovanja poluautomatske i automatske tehnike u industrijskome kapitalizmu. Vodeći strojevi koji obuhvaćaju jedinstvo sredstva-svr­ he su čelična lokomotiva i automobil. Kinetički način odvijanja moderne tehnologi­ je već pretpostavlja termodinamiku i inženjerstvo. Strojna organizacija proizvodnje, pak, proteže se na stvaranje društvenoga ustrojstva modernosti: od gradnje želje­ znica i autoputova do zračnih luka i terminala, svjedočimo okviru za dinamične od­ nose posredovanja između mase i pojedinca. Nije riječ tek o znanstveno-tehničko­ me načinu mišljenja iz kojeg proizlazi svekolika primjenjivost tehnologije. Kako su to u svojim radovima pokazali Heidegger i Benjamin, baveći se odnosom moderne tehnologije i umjetnosti, ono što se događa kada fotografija i film postaju glavnim medijima suvremenosti jest nestanak aure ili čak i posvemašnji nestanak kategori­ je umjetničkoga djela u značenju originalnosti i singularnosti. Reproduktivna se bit moderne tehnologije može razumjeti kao duh kopije ili replikacije izvornika. Sve se može umnožavati u beskonačnost. Razlog leži u tome što je stroj koji djeluje na na­ čelima termodinamike i inženjerske tehnike postao modelom organizacije masov­ noga društva i kulture. Stoga je estetika primjerena dobu moderne tehnologije odre­ đena kategorijama mase i reproduktivnosti . Umjesto pasivne kontemplacije subjekta u tehničkome dispozitivu klasične estetike pogleda, moderni je svijet kinematički način proizvodnje. U njemu subjekt postaje masovni proizvođač i potrošač. Univer­ zalni promatrač ( spectator ) tvori pritom glavni objekt kulturne industrije ili društva spektakla (Adorno-Debord) na taj način što svoje slobodno vrijeme preobražava u nastavak radnoga vremena. Zaokupljanjem vizualne percepcije sadržajima zabave i razonode do stupnja ispražnjavanja i dosade u krugu beskonačnoga „napretka“ i „ra­ zvitka“ zaposjednute želje, stvara se time začarani krug kapitala, estetizacije svijeta i beskonačne reproduktivnosti želje. Između kinematičke tehnologije snova i estetike