Nova Istra

119 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA pojavnoga. Ipak, ovo dvojstvo može se smatrati tek radikalno preokrenutom sred­ njovjekovnom skolastikom na novome tlu. A ono što je nedostajalo ideji nove me­ tafizike ljepote i uzvišenosti svodilo se na to što je između estetike i logike kao tele­ ologije (prirode) zjapila praznina. Bog koji je kršćanskoj teologiji podarivao razlog opstojnosti, tako što je natkrilio pojam bitka sveprisutnim činom vječnosti i stvara­ nja svjetova, morao se sada nadomjestiti racionalnim dokazom njegova postojanja. Čin bezuvjetne vjere u onostrano nije više bio dostatan. Antinomije s vrhuncem u ontologijskome dokazu Božjega postojanja, koji se može i ne može opravdati s po­ moću čistoga uma, premještene su otuda u područje estetskoga mišljenja. Estetika je s Kantom otpočela i ujedno završila. Ideja konstrukcije „svrhovitosti bez svrhe“ bila je, naposljetku, ipak samo metafizička gradnja pojma bez mogućnosti logičke i prak­ tičke dedukcije. Ljepota kao glavni pojam estetike otada je tehno-poietička tvorevina. U svim mjerodavnim postkantovskim pokušajima da se očuva smisao i svrha svijeta iz kojeg je nepovratno iščezla ljepota kao referencijalni okvir antičko-srednjovjekov­ noga mišljenja pronalazimo ovu strast za tehničkim nadomjeskom/dodatkom. Hans Blumenberg to dojmljivo iskazuje tvrdnjom da otada organsko postaje konstrukci­ jom. Nestankom suprotnosti imitatio i inventio ulazimo u razdoblje tehničke geneze svijeta. 6 Umjesto oponašanja prirode, otkrića njezinih novih mogućnosti djelovanja u tehničkim formama bitka mišljenje preusmjeravaju u tehno-logiku stvaranja novoga. Prema razlikovanju tehnike , tehnologije i tehnosfere moguće je po analogiji uspo­ staviti sljedeće temeljne pojmove i kategorije estetike i suvremene umjetnosti. Vidjet ćemo kako se sve međusobno preklapa i podudara, kako se istodobno gubi dijalek­ tička logika ili-ili i na njezino mjesto dolazi transjunktivna logika operativnih susta­ va kibernetike i-i . Što vrijedi, dakle, za pronalazak u biti tehničkoga svijeta, ujedno vrijedi i za stvaralaštvo u biti umjetničke proizvodnje protokola „istine“. Ali ne više kao sukladnosti bitka i svijesti, nego kao konstrukcije događaja koji počiva na ideji čiste kontingencije. (1) Tehnika označava mehaničku reprodukciju bitka. Njezina se logika zasniva na imitacijskome postupku stroja koji slijedi prirodni skelet ljudskoga tijela. Što se u novovjekovnoj metafizici subjektivnosti naziva protežnom supstancijom ( res exten- sa ), odnosi se na potencijalnu beskonačnost širenja materije. Stroj unutar ove meha­ ničke paradigme prirode „radi“ poput ljudskoga tijela. Stoga je tehnika uvijek i samo rukotvorstvo alata u službi nekoj izvanjskoj svrsi. Priroda se, kao u Kanta, pokazu­ je svrsishodnom djelatnošću. Ona omogućuje privid ljepote i doživljaj uzvišenosti 6 Vidi o tome: Hans Blumenberg,„Das Verhältnis von Natur und Technik als philosophisches Problem“, u: Schriften zur Technik , Suhrkamp, Frankfurt a. M., 2015., str. 27-29.