Nova Istra

116 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Ljepota i uzvišenost sada su postali ostacima sekularizirane teologije božanske milosti u svijetu izvedenom iz racionalnoga okružja mišljenja. Njegovo je određenje izvedeno iz računanja ( Rechnen ). Kalkulativnost pritom u sebi obuhvaća planiranje i konstrukciju stvari, a ne tzv. nepromjenljivu prirodu koja se ogleda u vrtnji iskon­ skoga vremena. U biti je takvoga mišljenja mathesis kao unutarnja i vanjska grani­ ca samopostavljanja subjekta. Već je otuda izvjesno da se estetika u novome vijeku izvodi iz duha racionalizma. Ona je mjerodavni način mišljenja-konstruiranja druge prirode te početak razgradnje povijesne biti čovjeka. Sve što se može misaono kon­ struirati na temelju rada proizvodne mašte, može se istovremeno i dekonstruirati. Svrhovitost (teleologija) prirode otuda označava planomjernost povijesti, ali i skrive­ nu mogućnost kraja ove veličajne iluzije metafizike. Koliko je ta ideja o svrhovitosti bitka utkana u misaone zasade, svjedoči čak i Darwinova teorija biološke evolucije, a osobito Uexküllova teorija životnoga svijeta biljaka i životinja ( Umwelt ). Nije, da­ kle, svijet sam o-sebi savršen niti se iz njega nužno izvodi carstvo ljepote. Njegova se mistika skriva u faktičnosti oblikovanja ideje o skladu između bićā. Zbog toga je moguće prirodi pripisivati racionalnost i ravnotežu, a čovjeku podariti mogućnosti da svojim mišljenjem-djelovanjem ostvari ideal savršenoga sklada između prirode i navlastitoga mu bitka. Kada Max Bense nastoji očuvati pojam i riječ estetike, on najprije ima u vidu ne­ što sudbonosno što se dogodilo ovom promjenom referencijalnoga okvira. Na jedno­ me mjestu nailazimo tako na najplodotvornije odredbe opisa, što čini uopće smisao estetskoga u tehnički oblikovanome svijetu. „Svaka transcendentalna teorija svijesti (u smislu G. Günthera) pripada općenitijoj metafizičkoj teoriji unutar koje korelativna znakovna tematika i korelativna meha­ nika komunikacije (u smislu communication-theory Shannona i Wienera) čine ko­ rektive. Iz tog sistema prethodnih općenitijih teorija može se izvesti estetika u smislu teorije estetičkoga bitka. Jer svijest ne samo transformira znakove koje prima, nego ih i proizvodi. Znakovi su pravi produkti svijesti, očitovanja, informacije pomoću kojih se ona sama objavljuje. Ta slobodna, izvorna očitovanja objektiviramo u estetičkome bitku. Tek u estetičkoj produkciji svijest postaje uistinu i residuum mogućih svjetova u kojima postoje priroda i predmeti, i residuum mogućeg gubitka svijeta, kojemu pri­ roda i predmeti više nisu potrebni.“ 3 3 Max Bense, Estetika ,„Otokar Keršovani“, Rijeka, 1978., str. 106. S njemačkoga preveo: Radoslav Putar.