Nova Istra

115 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA sve odigrava kao eksperimentalna igra računanja i vizualizacije događaja koji se nižu u nedogled. Sve dok na udaljenom horizontu apsolutne blizine traje ovo vrijeme – vrijeme dosade i nihilizma, bez početka i bez kraja . “ 1. Estetika za doba tehnosfere Kada je 1960-ih godina, u doba nastajanja kibernetike, informatike, semiotike, ko­ munikologije i mediologije te njihove primjene u praksi robotiziranoga života u teh­ ničkome svijetu, Max Bense pisao svoju Estetiku , bilo je očito da će se uskoro gotovo svi pojmovi slavne metafizike od Platona do Hegela morati iznova protumačiti ako i nadalje ostanu u optjecaju. No, uz mogućnost neprestano novih tumačenja starih pojmova, bilo je mnogo važnije vidjeti što uopće znači mogućnost da se estetici po­ dari drukčije značenje od uobičajenoga. Prema takvome stajalištu, naime, umjetnost se ne pojavljuje samo povlaštenim predmetom promišljanja, već i ekskluzivnim pra­ vom estetike da umjetnosti sámoj određuje pravila igre. Pojmovi s kojima je estetika nastupila u moderno doba bili su, dakako, drevni. Podrijetlo im seže u grčku filo­ zofiju. U manjoj mjeri to se odnosilo i na rimsko razumijevanje svijeta. Umjetničko djelo s užitkom u sudjelovanju u zajedničkome činu objelodanjivanja istine bitka za antiku proizlazi iz mitsko-religiozne svetkovine. To je kultni događaj sveze/odno­ sa bogova i ljudi u gradu-državi ( polisu ). Već je, dakle, preimenovanje onoga iskon­ sko događajnoga u referencijalni okvir prirodno-znanstvenoga promatranja bitka kao predmetnosti predmeta označilo prelazak iz otvorenosti događaja u zatvorenu strukturu refleksije. Usto, prostor ozbiljenja zajedništva ljudi poprimio je granice nacije-države ( état-nation ) uz kozmopolitski ideal svijeta shvaćenoga iz znanstve­ no-tehničke paideae . Novi vijek proširio je ideju ljepote na svrhovitost bez svrhe. Tako, uostalom, glasi Kantova glasovita definicija u Kritici moći suđenja (Kritik der Urteilskraft) iz 1790. godine. 1 Estetika kao refleksija moći suđenja i logika kao te­ leologija prirode, prema Kantu, pripadaju u isti sklop razmatranja. A to znači da je novovjekovna metafizika subjektivnosti čin projekcije lijepoga u ono što predmet nema sam o-sebi ( an-sich ), već mu se to pripisuje činom refleksije. To je početak ve­ likoga rada konstrukcije u nastanku tehničkoga svijeta. U samoj jezgri visoke mo­ dernosti odvija se proces estetizacije svijeta . 2 1 Immanuel Kant, Kritik der Urteilskraft , Werkausgabe, sv. X, Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1979. 4. izd. 2 Vidi o tome: Wolfgang Welsch, Grenzgänge der Ästhetik , Reclamm, Stuttgart, 1996.