Nova Istra

111 Stjepan VUKUŠIĆ OGLEDI • da u uvjetima naše tronarječnosti treba očekivati opće inovacije i konvergen­ tnu osmotsku evoluciju hrvatskoga standardnog i književnog jezika; • da su temeljni odrazi jata (|i|, |ije|, |je|, |e|) samo izvanjski znakovi za tip no­ voštokavštine; • da u skladu s tim postoji i ikavska, tj. zapadna novoštokavština (i ikaviština slavonskog dijalekta te jugozapadno istarskog dijalekta); • da su čak i odrazi dugoga i produženog jata u hrvatskome jeziku riješeni na ikavski zapadnonovoštokavski način: jednosložnost na odsječnom i istonagla­ snost na nadodsječnom planu: sv ȋ t je postao svijet, díte – dijete, ȕ vīk – ȕ vijek; • da između odsječnoga i nadodsječnog plana nije zrakoprazan prostor, nego umreženost naglaska u sve razine jezičnog opisa, pa naglašavanje seže u sin­ tagmatiku i paradigmatiku, a time i u sintaksu, u tvorbu riječi i sav leksik.“ 3 „Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća još je sve u znaku istočne novo­ štokavštine: Brabec – Hraste – Živković, Gramatika hrvatskosrpskoga jezika i Pra- vopis iz 1960. godine. Tako onda (u tom Pravopisu , S. V.) čitamo vúći i v ȗ ći, dovúći i dòvūći, dóći i dôći, nadíći i nàdīći; n ȍ v – n ȍ va i nòva, ȍ štar – ȍ štra i òštra. Pritom je veoma čudno to što nisu zapisani i likovi dvosložnoga pridjeva radnog u obliku za ženski rod, npr. v ȗ kla, zêbla, trêsla, a još je čudnije to što nema naglasaka tipičnih za hrvatski jezik u glagola s kratkom osnovom, pa je u Pravopisu samo pèći, plèsti, tèći. Vrhunac je, međutim, prozodijske nedosljednosti u Pravopisu to što u prefigiranih glagola izlètjeti itd. sustavno nalazimo samo uzorak dolètīm... doletímo i dolètīmo, doletíte i dolètīte. Na prvome su mjestu u zagrebačkom, latiničkom, (i)jekavskom, dakle hrvatskome izdanju naglasni likovi koji se u hrvatskome književnom jeziku nikako ne ostvaruju ako se izuzme prijevod kakva klasičnog teksta, gdje je takav na­ glasak uzet iz metričkih razloga.“ 4 Već u prvome članku objavljenom u „Jeziku“, br. 3-4, Zagreb, 1973.-1974., nje­ gov autor (S.V., op. ur. ) piše: „Ukratko, što se tiče naglaska u glagola, novoštokavski ikavci imaju svoju uporabnu normu na osnovi svoga startnog jezika.“ U drugome članku„Usporedbe dvaju novoštokavskih naglašavanja imenica muškoga roda na 0“, objavljenom također u„Jeziku“, br. 3-4, 1975.-1976., njegov autor (S.V., op. ur. ) kaže: „Zapadno novoštokavsko naglašavanje označavat će se kraticom ZNŠN“ (bilješka 2 istoga članka). 5 3 „Senjski zbornik”, 44 (2017.), str. 403-404. 4 MH i MS, Zagreb – Novi Sad, 1960. 5 Uredništvo„Jezika” objavljuje Napomenu uz prethodni članak :„Članak S. Vukušića pokreće važnu problematiku u normi hrvatskoga književnog jezika. Dosad je hrvatska akcentologija vrludala