Nova Istra

112 OGLEDI Stjepan VUKUŠIĆ Onda slijede priručnici i govor spikera u glasilima. Najbolje su knjige za hrvatsko naglašavanje: 1. Hrvatski jezični savjetnik , Zagreb, 1999. 2. Hrvatski enciklopedijski rječnik , Zagreb, 2002. 3. Naglasak u hrvatskome književnom jeziku , Zagreb, Globus, 2007.; knjiga četvr­ ta Velike hrvatske gramatike . 4. Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika , Zagreb, 2015. A od gramatika: 5. Hrvatska gramatika , koja najviše dublira, tj. dupletira, ali nam je upravo ona, dok se zvala Priručnom gramatikom hrvatskoga književnog jezika (1979.) pružila ra­ dost prvoga lika sve novoštokavštine, koji se očituje u zapadnoj novoštokavštini, a drugi je lik, naravno, onaj što se rabi kao posljedica istočne geneze. Onda se već 1990. Priručna gramatika naziva Gramatikom hrvatskoga jezika , pa se preimenuje u Hrvatsku gramatiku s četiri izdanja do sada. * * * To je poput sažetka u sadašnjem trenutku: glavne razvojne točke posljednjih če­ trdesetak godina, koje su u znaku napuštanja istočne novoštokavštine što ju donose Karadžić – Daničić i hrvatski vukovci. Imamo u zapadnoj novoštokavštini te u razvojnoj istosmjernosti hrvatskih idi­ oma do novoštokavskih konačnica – sve. Imamo sve u jeziku. I sav jezik. I nikome ništa ne dugujemo. To je trebalo reći, bez obzira na osjetljivost, jer je posrijedi jezik i njegovo novo i prirodno usmjeravanje. između jedne teorije i druge prakse. Kamo nas je to odvelo, dobro je pokazao D. Brozović u ocjeni jedne akcentološke knjige (v. ‘Jezik’, XIX, str. 123-139). Poslije te ocjene – koja znači prekretnicu u našoj normativnoj akcentologiji, jer znatno prelazi značenje ocjene – mora se kre­ nuti novim putem. Vukušićev je članak prvi prilog u tom smislu.” ( Op. ur. )