Nova Istra

75 Ivo Mijo ANDRIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST da će žena podržati njegov kompromisni prijedlog. –Ne bi! – odgovorila je žena rezolutno. Nikako! On bi me zbog toga istuk’o čim bih došla kući i eto ti opet belaja. Valja opet na sud, pa ponovo sve po istom. – Ne bi bilo sve po istom, niti biste Vi morali na sud. Kad se prekrši uvjet, kazna se izvršava bez novoga suđenja. – Uh, to je još gore. Nemojte ga nikako kažnjavati. Nemojte zbog mene i zbog djece. Nije on kriv. Nizašto, života mi! – A tko je onda kriv, ako nije on? Da niste Vi, djeca ili netko treći? – Ni’ko, kažemVam, ni’ko! – A tko je taj nitko, ako smijem znati? – Rakija. Prokleta rakija, sjeme joj se zatrlo. Da nije rakije, ničega ovog ne bi bilo. Ničega. Sjedili bismo kod svoje kuće i gledali televiziju. K’o i drugi svijet što gleda kad nema šta drugo raditi. – A kako da sudim rakiji kad za nju nema suda? – pravdao se sudac, svjestan da mora odbiti tužbu i proglasiti nevinim čovjeka koji je, na mrtvo ime, prebio nesretnu ženu. Ovu ovdje koja, bolje od bilo kojega advokata, brani optuženoga. Nesretnicu, s modricom ispod lijevoga oka te dvjema šljivama na čelu i lijevoj jago- dici. Tragovi nasilja vidljivi su kao dan, a opet, ako osudi krivca, mogu se ponoviti i pojačati. Stjeran u tjesnac između muževljeve krivnje i ženina straha od sutrašnjice, sudac se našao u dvojbi između jasnih paragrafa i varljive sudske etike i prakse. Ako po- tegne mač božice pravde i spusti ga na onoga tko to zaslužuje, mač se, bez njegove volje, može okrenuti prema žrtvi i dotući je ni krivu ni dužnu. A ako ga okači o klin, ni to mu nije nikakva garancija da će nesretna žena ostati pošteđena bijesa na- silnika koji sjedi tu na stolici preko puta, zadubljen u svoje misli i skrhan vlastitim grijehom. Što li snuje u svojoj sirovoj glavi i razumije li poruke koje mu upućuju i on i oštećena žena. Nemoćan u samostalnom razrješavanju te teške hamletovske dileme, sudac se usiljeno, oštrim glasom, napokon, obraća mužu. – Jesi li ti razumio što ti žena kaže? Je li ti što doprlo do tvrde glave ili ćeš nas- taviti po starom? – Neću, gospodine sudijo! Časna riječ, neću. Vidim da ste svi na mojoj strani, pa me nekako i stid što sam ovdje. Mogao sam sve ovo izbjeći da mi nije pao mrak na oči kad malo više popijem. Rakija je zlo, gospodine sudijo. Ne znate Vi kakvo je zlo rakija. Ni Vi, ni onaj ‘ko ne pije niste upućeni u to zlo. Ni’ko od vas ne zna kako rakija tumbe okrene čovjeka. Za sto osamdeset stupnjeva, kažem Vam. Kad sam trijezan, posve sam drugi čovjek. Pitajte moju ženu. – Okreće glavu prema ženi, gledajući je netrmice u oči.