Nova Istra

76 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Ivo Mijo ANDRIĆ – Jest, gospodine sudija, točno on kaže. �������������������������������������� Kad je trijezan, ne može ga se prepoz- nati. Drugi čovjek, kažem Vam. Vrijedan k‘o mrav. Mek k‘o pamuk. Na ranu da ga staviš. Krvi bi svoje dao i meni i djeci. I svakom kome zatreba. Ali, kad popije, ni na što ne nalikuje. Počne mi spominjati mater i oca. Pa onda sve po spisku. K’o da su mu svi moji za nešto krivi. Možda sam mu ja kriva jer mu pijanom ne dam ono što traži. Ne dam jer ne zaslužuje kad laje k‘o pas. I kad me vrijeđa k‘o da sam posljed- nja kučka u selu, a ne njegova žena i mati njegove djece. Dok žena izgovara ove, očito osvetničke riječi upućene mužu, sucu prelijeće je- dva vidljiv smješak s jednoga na drugi kraj lica. Čini se da mu je to što je čuo raz- jasnilo bračnu situaciju optuženoga i oštećene. Zato, s vidnom ozbiljnošću, okreće nekoliko listova u spisu, tražeći prave riječi za ono što kani reći. Nakon podužega razmišljanja, tobože zadubljen u tekst ispred sebe u pozi strogoga djelitelja pravde, najprije minutu promatra muža, a zatim jednako toliko i ženu. Potom se ozbiljnim glasom obraća optuženome: – Znači, u tome se krije tajna tvoje agresivnosti. Kad ne možeš postići ono što želiš milom, a ti primjenjuješ silu. Da se osvetiš. Da ispadneš jači nego što jesi. E, ne može to tako! Ne može! Ili se moraš okaniti alkohola ili ću ti odrezati drastičnu kaznu. – Nemojte, gospodine sudijo! Molim Vas, nemojte! – zavapi opet žena na sav glas. – Rekla samVam što me čeka ako ga osudite. Bit će mi još gore nego što je bilo. Može me koštati i glave. Neka mu Bog sudi kad njemu dopadne šaka, a Vi ga pusti- te kući.MolimVas! Imamo petero djece. Jedno je malo, jedva je stalo na noge. Kako ćemo bez njega, ako ga sprtite u zatvor? Nakon tih riječi, sudac desnom rukom prolazi kroz sijedu kosu od čela do zatil��j- ka te se ponovno obraća optuženome: – Imaš malo dijete, a piješ. Neka te bude sramota. Iako to nisi zaslužio, žena te brani. Da si bratu napravio što si njoj, ne bi ti oprostio. Zato, dobro slušaj što ću ti reći: okreni se prema ženi i zamoli je za oprost. Kao što se Bogu moliš za oprost grijeha, ako si vjernik. A ako i nisi, zamoli ženu za oprost. Onako kako se moli Boga. Samo ti tako mogu progledati kroz prste. Poslije ovih riječi u sudnici je zavladao tajac. Kao pred čitanje važne presude. Optuženi je neko vrijeme gledao suca kao da u prvi mah nije shvatio težinu nje- govih riječi, a onda se okrenuo prema ženi i teška srca prevalio preko usana, jedva čujno, tek dvije riječi: – Oprosti mi! Žena je slegnula ramenima te uputila dug pogled prema sucu. Kao da ga želi pitati, je li zadovoljan onim što je čuo i je li to dovoljna kazna za nedjela spomenuta