Nova Istra

64 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Miroslav PELIKAN I tada sam se dosjetio. Tako je bilo sve jednostavno. Dok sam razmišljao o ovom usnulom mjestu, mislio sam o Mucniku. Premda sam se opirao navali znatiželje, Mucnik mi je tijekom ovih nekoliko dana postajao sve zanimljiviji. Možda ipak uspijem iskopati poneku skrivenu sitnicu i materijal o njemu izazove određeno za- nimanje. Popodne sam s dosta grča skicirao nekoliko desetaka pitanja, koja su bila bez prave poveznice jer nisam mogao ni naslutiti što će mi Mucnik odgovoriti. U devet i pedeset pet stajao sam ispred vrtnih vrata Mucnikove vile, rekao bih, miran i opušten, razmišljajući samo o jednom.Ako se njegovi prvi odgovori pokažu posve nazanimljivi, zahvalit ću mu se, pozdraviti ga i otići. Ako bude bilo sve u redu i on pomalo otvori svoju riznicu sjećanja, možda ovo na kraju ispadne moj najbolji razgovor. U devet sati, pedeset i devet minuta i trideset sekundi gledao sam pozorno na sat; pozvonio sam. Zatim drugi, a ubrzo i treći put. Vrijeme čekanja ispred vrata nalikovalo je vječnosti. Iznenada se vrata otvore. Onizak, vrlo star čovjek, pogrbljen, promatrao me pronicljivim pogledom neko- liko sekundi. – Dobar dan, ja sam..., dolazim na temelju dogovora – izustio sam tiho. – Znam, Viktor Mucnik, dobar dan, uđite – kaže, pružajući mi ruku. Slijedio sam pogrbljenu figuru, najprije kroz ne baš uređen vrt, prije zapušten, do vile. Tada se Mucnik okrenuo. – Ne znam što očekujete od mene? – Ništa, gospodine Mucnik, baš ništa. On se tek malo nasmiješio i uveo me u vilu. – Impresivno zdanje, doista – rekoh mu. – Želite li razgledati? ‒ odgovori Mucnik glasno. – Svakako. – Vidite, mladi gospodine, prije više desetaka godina arhitekt Martek napravio je nacrte na temelju razgovora koje smo davno vodili, najprije onih službenih, pa onda i privatnih i gotovo prijateljskih. Za nekoliko minuta prošli smo kroz prizemlje i prvi kat. Cijela vila bila je sastav- ljena od niza manjih ili posve malih prostorija i dugih hodnika, s tek nešto malo namještaja, nekoliko uokvirenih fotografija i gotovo sve u polutami, iza spuštenih zavjesa i zatvorenih, zamračenih prozora. Izvana je vila izgledala izvanserijski, otmjena i odmjerena, a iznutra nešto poput,