Nova Istra

63 Miroslav PELIKAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST vam se svodi na to. Ja sam, naime, slijedio obuku i ciljeve svoje obuke. Dobro obu- čen čovjek potreban je svakom vremenu.“ Ponekad bi se Mucniku dogodile neugodnosti i ovdje. Netko bi mu glasno po- nešto dobacio, većinom vrlo ružno i ogavno. On se ne bi ni osvrnuo, uopće nije reagirao. Ponekad bi mu netko nepoznat išarao zidove kuće ili ograde porukama koje su nedvosmisleno govorile o Mucnikovim aktivnostima, a on bi uredno i str- pljivo plaćao majstore koji su novom bojom prekrivali poruke sve dok to šaranje nije prestalo. I evo ga sada ovdje, staroga i pogrbljenog s punom glavom misli, a njegova je jedina briga da ih nikako ne pusti van. – I što bih ja s njim, Tomo? – Ne znam, možda tebi Glasnik nešto kaže, ti radiš za najvažnije glasilo. – Ne vjerujem, a ni osobno me ne zanima. Jedino te molim, pokaži mi tu vilu. Ubrzo mi je Tomo pokazao elegantno zdanje vile s natkrivenim bazenom i ot- mjenim vrtom unaokolo. No, posve iznenada, osjetio sam blag osjećaj neugode, a zatim i rastuću tjeskobu. Odmaknuli smo se, slobodnije sam disao, misleći pomalo uznemireno kako me tek sasvim malo dotaknula zlokobna aura Viktora Mucnika. II. Za nekoliko dana već mi je dojadilo i dosadilo ovo neugledno, turobno mjesto, kome ni prekrasno ljetno vrijeme nije pomoglo da se barem za trenutak otrgne iz neprestane umrtvljenosti. Ponekad mi se činilo kako je ovdje uistinu bilo jezivo živjeti, no nisam se previše trudio promisliti zašto. – Onda, što si odlučio? ‒ trgne me Tomin glas. – Ne znam, doista ne znam. Osobno me ta tema ne privlači, ali moram priznati kako mi se Mucnik u nekoliko proteklih dana ugnijezdio u mislima. – U redu. Hoćeš li ga posjetiti u njegovoj kući, sutra u deset sati? Nikako nemoj kasniti, to nikako. Probuđena radoznalost progovori u meni. – Kako si uspio doći do njega i pristanka? Vjerujem kako si mu rekao da sam novinar. – Svakako novinar. Iskoristio sam neka, za tebe nevažna, poznanstva i dogovo- rio susret, ali uz jedan uvjet. – Koji? – Mucnik želi autorizirati tekst prije objave. – Nema problema, Tomo, naravno.