Nova Istra

61 Miroslav PELIKAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST davanja nego zarade, drugi su plovili i njihove su obitelji živjele bolje, a preostali, kako-tako. U tim je godinama napravljena i prva ambulanta, dolazio je više puta tjedno liječnik, a zatim jednom tjedno zubar. Otvorene su dvije trgovine, a ribar- nica je radila odlično. Ljudi su osjećali napredak, škola je obnovljena, prva četiri razreda, a poslije su djeca išla u Greben, mjesto udaljeno manje od tri kilometra. – Što je bilo s Matom ribarom? – Ah, s njim. Hm... On je nekoliko godina poslije onoga razgovora dobio po- sao poslovođe u Velikoj Luci, u skladištu ribarnice. Znaš, zanimljivo je, Mate više nikada nije navratio u svoje mjesto i, premda je imao obiteljsku grobnicu ovdje, sahranjen je na groblju u Velikoj Luci. – Je li se spominjala njegova moguća veza s ViktoromMucnikom? – Svašta se pričalo, nečega je sigurno bilo. No, pričalo se jedino, i to glasno, kako je samo Viktor Mucnik zaslužan za ambulantu, obnovu škole, kamenolom i ostalo. – Što ostalo? – Pa, znaš i sam, najbolji omladinci dobivali su stipendije i odlazili u škole u Veliku Luku ili još dalje. – Da, ‒ nastavi Tomo sjetno – Viktor Mucnik na svoj se način brinuo o mjestu i mještanima. – Oprosti – pomalo mu ljutito kažem – ništa osobito Tomo, baš ništa. – Čekaj, čekaj – brzo će Tomo. Nakon tih nekoliko godina idilična mira čuli smo kako se Viktor Mucnik odse- lio u glavni grad i radi u Ministarstvu kao vrlo visoko pozicioniran službenik, što ja znam, šef odjela ili tako nešto. I negdje nakon godinu, dvije, evo, ovdje, u šumici, započela je izgradnja vile, velike kuće na kat s jednostavnim linijama i natkrivenim manjim bazenom. Vila je bila gotova za nekoliko mjeseci, okružena zelenilom, ba- zen napunjen vodom i znaš tko se uselio? No dobro, tek je povremeno dolazio sa ženom i jednim djetetom, točnije djevojčicom. – Tko? – Viktor Mucnik s obitelji. – I? – Viktor Mucnik bio je vlasnik najljepše, najotmjenije kuće, prave vile s baze- nom u našemu mjestu. Dokumenti u općini nedvojbeno su to potvrđivali. – U redu, dobio je kredite s minimalnim kamatama, zemljište mu je darovalo mjesto, a država platila nešto, recimo, dio gradnje. I to je sve, Tomo? – Ne, rekao sam ti da je Viktor Mucnik rijetko dolazio, doista rijetko, poslije sve rjeđe. Češće je dolazila njegova supruga s kćeri. Ljudi pamte kako bi ih dovezao crni automobil i po njih došao kada su odlazile. Osim pristojna pozdrava, Mucnikova