Nova Istra

60 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Miroslav PELIKAN i osim nekoliko kratkih pisama, ništa, nikada nije posjetila rodno mjesto. Druga sestra Lucija stradala je u ratu kao pripadnica ilegalne organizacije, a stariji Vikto- rov brat, Ivan, negdje odmah iza velikoga rata, brijač po zanimanju, preselio se u Veliku Luku, otvorio salon i tamo mirno živio do donedavne smrti, bez osobitih kontakata s ovim mjestom. Viktor je poslije rata bio brzo zapažen po bistrini i snažnom karakteru, no od svih je njih četvero bio fizički najslabiji i u djetinjstvu najtiši, mnogi će reći, jedva se i primjećivao. Tomo zašuti, ispije pivo do kraja i zapali cigaretu. – Zatim? – nestrpljivo ću. – Ništa zatim – uzvrati Tomo, ispuhujući duge dimove, ‒ ništa osobito. – Viktor je nestao iz našega mjesta na više godina, pričalo se, a nije bilo razloga u to ne vjerovati, kako ga vlast školuje i priprema za važne i odgovorne zadatke u izgradnji nove države. U međuvremenu umrla mu je majka; tada su ga vidjeli na sprovodu, nakon puno vremena. Došao je autobusom u jednostavnom, skromnom crnou odijelu, kratko razgovarao s bratom Ivanom i odmah poslije pokopa oti- šao. Da, govorilo se, izgledao je dobro, odlučno, čvrsto, uvijek stisnutih usana i bez mnogo riječi. I drugi put vidjeli su ga na sudu, u obližnjemu mjestu, zapravo, ubrzo na ostavinskoj raspravi, kada se odrekao svoga dijela i sve prepustio bratu Ivanu. – I to je sve? – razočarano ću. – Ne, tek počinje – osmjehne se Tomo. – Da, važno je reći kako su ga mještani u nizu tih mladenačkih godina vidjeli samo dva puta, na sprovodu i na sudu. Proteklo je dosta vremena od tih događaja, kada se Mate, najbolji lokalni ribar, vratio iz Velike Luke. Naime, netko ga je pri- javio da se bavi nedopuštenim ribolovom i sav je začuđen, zbunjen, mještanima s prekidima govorio kako ga je ispitivao nitko drugi nego Viktor Mucnik, onaj naš Viktor Mucnik, okamenjena lica u tamnu odijelu i rekao mu na kraju: –„Ne želim to više čuti, Mate Juriću“ ‒ otpravivši ga natrag. Bilo je očito kako je susret Mate Jurića s ViktoromMucnikom silno djelovao na ribara. Poslije toga zbunjujućeg događaja mnogi su primijetili kako se Mate pro- mijenio, postao silno oprezan i plašljiv, malo je razgovarao, samo je išao za svojim poslom i nekako kriomice pogledavao ljude. Tada se prvi put pojavila priča, nago- vještaj mogućeg – tko zna što je u onom razgovoru Viktor Mucnik rekao Mati i otpustio ga nekažnjenog. Započele su kolati različite priče, fantastične zamisli, pa sve do toga da je Mate, Mate ribar, čovjek, špijun Viktora Mucnika – jer se tako, po nekima, i ponašao – promatrao ljude iz prikrajka, s broda, na obali, i kažu, pamtio tiho izgovorene riječi i izraze lica. Drugi su odmahivali rukom i bavili se svojim poslom. I sam znaš, do novca je bilo teško doći; istina, neki su radili u obližnjem kamenolomu, no bilo je više stra-