Nova Istra

180 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ okvira. Tom je okviru upravo jezik kao logika kazivanja podarivao smisao. Kada toga više nema ili je suspendirano i neutralizirano, na brisani prostor dolazi slika s onu stranu metafizičkoga pojma slike. Što jedino preostaje od „metafizike“ jasno je naznačio Knifer – spiritualnost odnosno čistoća promišljanja onoga što više nije Realno u smislu predmetnosti ili čak nepredmetnosti. Taj nedjeljivi ostatak nije ni jezik niti slika u tradicionalnome značenju kazivanja-pokazivanja nečega kao ne- čega. Posrijedi je stvaralačka igra s odnosom poretka i kaosa u kojemu riječi i slike tvore konceptualni okvir praznine i ništavila. Premda je to možda najbolje pronaći u Beckettovim Tekstovima nizašto za piktoralnu redukciju Julija Knifera, čini se da je primjereni misaoni okvir onaj koji podastire Maurice Blanchot u Književnome pro- storu (L’espace littéraire) iz 1955. godine. Na jednome mjestu razmišljanja o samoći, djelu i pisanju on kaže: „Pisati znači prepustiti jezik fascinaciji te kroz jezik i u jeziku ostati u doticaju s apsolutnim mjestom u kojemu stvar nanovo postaje slikom, a slika, umjesto aluzije na figuru, postaje aluzijom na nefigurativno, umje- sto oblika nastalog iz odsutnosti postaje bezoblična prisutnost te odsut- nosti, neproziran i prazan otvor nad onim što jest kada više nema svijeta, kada još nema svijeta.“ 29 Nezaključeno: Teze (1) Meandar u stvaralaštvu Julija Knifera označava radikalni prelazak na dru- gu obalu, s onu stranu postojeće metafizičke slike svijeta. Na tragovima Maljeviča, Reinhardta i analitičkoga slikarstva, istraživanje odnosa između bitka ( quiddittas ) i događaja ( quoddittas ) pretpostavlja postojanje međuprostora u kojem slika kao anti-slika više ništa ne iskazuje, već samo pokazuje tijek i tok kretanja polazeći od krajnje točke piktoralne redukcije . Sve što se može još o tome reći može se samo oslikati svođenjem monokromnih kompozicija na elementarne odnose linija u be- skonačnome nizu. Ako jezik više ne govori, tada je slika osuđena na čistoću ideje stvaranja „novoga“. Slika otuda prelazi iz stanja u događaj kao što jezik prelazi iz kazivanja u pokazivanje. (2) Meandar nije u strogome smislu riječi više uopće slikom. To je analitički kon- cept iz kojega proizlazi višeznačnost tumačenja. Budući da se slika ne izvodi iz zna- ka za nešto drugo osim slike same, posrijedi je autopoietička metoda sklapanja 29 Maurice Blanchot, Književni prostor , Litteris, Zagreb, 2015., str. 25-26. S francuskoga preveo: Vladimir Šeput.