Nova Istra

181 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA značenja iz sveze materijalnosti i forme kao ideje stvaranja svijeta. Imenovanje slike kao koncepta upućuje na dvoznačnost riječi u fizičkome i metafizičkome kazivanju. Stoga je meandar, kako tvrdi Kerenyi –„preneseni oblik labirinta“. Za Knifera se la- birint ne pojavljuje zagonetkom umjetnosti i života. Njegova je bit u svezi/odnosu između singularnosti djela i univerzalnosti umjetničkoga djelovanja. U njega se kao u nov referencijalni okvir upisuju tragovi postojanja kao u palimpsest kozmičkoga rukopisa bez početka i bez kraja. Na putu spram estetike događaja sve je otvoreno u zatvorenosti pronađene matrice iz koje proizlazi tijek postajanja. (3) Meandar se određuje ponavljanjem kao razlika. A to znači da umjesto po- navljanja kao reprodukcije istoga (kopije) nastaje ponavljanje kao događanje razli- ke (simulakrum). Knifer ne slika isti motiv. Ono što ga zaokuplja u sklapanju od- nosa između ploha, horizontala i vertikala jest prodor u zagonetku „novoga“. Zato temeljno pitanje njegove slike nije što ona označava i koji joj je smisao, nego kako nastaje slika kada ponavljanje više ne slijedi ritmove prirodnih ciklusa. Umjesto toga, sve je u nizanju i povezanosti Mnoštva i razlike kao drukčijeg odnosa Jed- noga i Drugoga. Konceptualna slika uvodi u kraljevstvo nužnoga slučaja. I stoga se ovdje ne radi o kontingenciji kao u Mallarméovu sučeljavanju s prazninom i čistinom Knjige, toga simulakruma Božje odsutnosti. Knifer jezuitski strogo i ana- litički ustrajno slijedi svoj put u beskonačno. Na tom putu nema više ničega osim usputnih praznina i ništavila. Kniferov put oslobađa prostor za nadolazeće doba konceptualne slike. Otvoreno je„ono“ što nije više ni nešto niti Ništa. Umjesto toga slika se oslobađa u sebi samoj svekolike vezanosti uz svijet i postaje sama svoj za- tvoreni krug višeznačnosti u beskonačnome nizu razlika. (4) Meandar meandrira kao što se događaj događa u bljesku svoje nesvodljive kontingencije. Što preostaje od umjetnosti, svodi se na „formu života“ koja svagda iznova rađa pitanjem o granicama između jezika, slike i stvari bez koje nema ni praznina niti ništavila. (5) Meandar je beskonačnost u nizu promjena, čisti labirint postojanja bez ika- kve druge svrhe osim u otvorenosti vremena za budući događaj čiste spiritualnosti. (6) Meandar poput Sartreova, Blanchotova i Beckettova pitanja o smislu egzi- stencije posljednja je slika koja izjednačava sudbinu pisanja s ništenjem ( néantisati- on ) svijeta u tehničkome horizontu vremena. (7) Meandar ne postoji na zidovima galerija i muzeja suvremene umjetnosti. Njegovo je mjesto u prostoru-i-vremenu „čiste razlike“ kao događaja koji istodobno skriva i razotkriva kozmičko-antropogene procese nastanka i nestanka svih prošlih, sadašnjih i budućih svjetova. (8) Meandar se rasprostire i sužava u prostoru mišljenja poput nastanka i nes­ tanka onoga što „jest“.