Nova Istra

176 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Ako meandar kao znak nema nikakva značenja, onda je riječ o anti-slici koja se ne može svesti na semiotiku univerzalne slike kao vladajućega referencijalnoga okvira. A to znači da slikarstvo gubi povlašteno mjesto „objektivnoga“ prikazatelja onoga što se događa u društvu, kulturi, prirodi, u tzv. „objektivnome“ svijetu. Pa- radoks je ovaj: iz oslobođenja objekta od subjekta nastaje nova situacija koja po analogiji odgovara onome što su izborili kvantna teorija teWittgensteinova analiza „jezičnih igara“ s uvođenjem mogućnosti eksperimentalne forme jezika kao doga- đaja ( Sagen/Zeigen ). Knifer naizgled grubo i minimalistički neuvijeno postavlja stvari na čistac. Ništa više ne dolazi iz jednoga uzroka i nema posljednju svrhu. U tom pogledu njegovi nizovi slika, koji tvore tok kozmičko-prirodnoga postajanja onoga što se iskazuje vertikalama i horizontalama na bijelim i crnim plohama, ne označavaju ništa sublimno, ništa transcendentno, ništa što se može nazvati znakom znakova i što onda sve drugo određuje i označava. Što je onda taj zagonetni Me- andar ? Kazivanje-pokazivanje ništavila koje ništi ili događaj stvaranja mogućnosti drukčijih svjetova od ove zone vidljivosti prožete zastarjelim sporom figurativnoga i apstraktnoga u slikarstvu? Ništa od toga. Meandar je ponajprije riječ koja unatoč metafizičkih značenja od drevnih Grka do suvremene geologije i geografije u sebi nosi dvostruku ovojnicu. S jedne je strane njezina metafizička granica u umjetnosti i arhitekturi, a s druge, pak, prostorno-topografijsko određenje vizualno povezano sa slikom rijeke na njezinom kraju kada se ulijeva u ušće. Krivudavost rijeke, nje- zina pregibanja i utoci u druga područja udolina kroz koje prolazi daju joj izgled u obliku slova S. Meandar se pojavljuje kod ravničarskih tokova. Nastaje erozivnim djelovanjem vodene struje na zemljište uz korito rijeke.Voda se pritom ne kreće pravocrtno. Ona nezadrživo nadire vrtložno i teče po inerciji. Zbog toga erozija djeluje posve razli- čito na pojedine točke korita. Najslabije djelovanje osjeća se sveudilj konveksnih, a najjače, pak, duž konkavnih stranica. Voda postupno ruši konkavne obale. Napo- sljetku, nastaje oblik meandra. Metafizičko značenje meandra odnosi se na njegov nastanak u umjetnosti i arhitekturi Grka. Meandar (grčki, μ α ί ανδρος - maíandros , latinski, meandros ) predstavlja dekorativni rub u umjetnosti i arhitekturi. Izveden je od istoga motiva koji se ponavlja u neprekinutoj liniji. Uzorak meandra zove se još i grčki ornament ili grčki uzorak . Naziv podsjeća na uvijanje rijeke Meandar u Maloj Aziji po čemu je uzorak vjerojatno imenovan. Uvaženi stručnjak za grčku mitologiju Karl Kerenyi u jednomu svojem djelu tvrdi da je „meandar preneseni oblik labirin- ta u linearnome obliku“. 25 Zanimljivo je to da se u Italiji uzorak meandra naziva još 25 Karl Kerenyi, Dionysos: Archetypal image of indestructible life , Princeton University Press, Prin- ceton, 1976., str. 89.