Nova Istra

175 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA kim pojmom povratne sprege ( feedback ). 22 Ponavljanje u umjetnosti ne može biti drugo negoli proizvodnja„čiste razlike“, upravo one koja ontologijski omogućuje da događaj stvara svoje vlastite kopije virtualnoga života u kojima se ništa drugo ne ponavlja osim univerzalnoga kôda ideje života kao takvoga. Vratimo se problemu Kniferova Meandra . Kako ga valja opisati sa stajališta an- ti-slike koja se u suvremenoj umjetnosti otpočela istraživati još u doba povijesnih avangardnih pokreta, i to ne samo u Maljeviča i Duchampa, već i u slučaju nadrea- lizma, primjerice Joana Miróa? Ponajprije, anti-slika u sebi sažima koncept negacije slike kao destrukcije umjetnosti prikazivanja i predstavljanja bitka. Riječ je o kraju estetike djela. Ono nepokretno ili stojeće u pojmu predmetnosti predmeta već je nakon teorije kvantne mehanike Nielsa Bohra i Maxa Plancka dovedeno u pitanje. Ne kreće se tek promatrač događanja u svemiru. Uzbiban je sam objekt do te mjere da se vrijeme više ne može misliti i kazivati sukladno Newtonovim zakonima giba- nja. Potrebno je promijeniti perspektivu promatranja. Ulaskom u prostor-između objekta-a i objekta-b nastaje bitna promjena. Prvo se odnosi na pitanje o izvanjskoj strukturi zbilje (materijalnost predmeta i njegove forme), a drugo na unutarnju kvalitetu opažanja ili na kognitivne mogućnosti zamjedbe svijeta uopće. Anti-slika, nadalje, svojim suprotstavljanjem metafizičkome shvaćanju povijesti umjetnosti, ima dva svoja lika: (1) avangardno u kojem se uspostavlja logika reza s reprezentacijskim okvirom ikonologije povijesti i (2) neoavangardno u kojem umjesto destrukcije linearnosti bitka u njegovu prikazivanju otpočinje doba posvemašnjega oslobođenja slike od njezina svijeta (predmetnosti, referencijalnoga okvira, riječju, svih ostataka prošlosti kao što su portret, pejsaž, mrtva priroda itd.). 23 Što otuda preostaje Kniferu u doba kada se već najavljuje na velika vrata početak dugoga procesa dekonstrukcije svih vodećih pojmova umjetnosti i slike? Odgovor je podastrt u jednom razgovoru u kojem anti- slikar kaže i ovo: „...horizontala, vertikala, horizontala... u nizu. Niz onda stvara tok... Ja nikada nisam radio ‘meandar’ kao znak! Kao znak on nema značenja! Čak i kada je najminimalniji – kada su samo tri vertikale i dve horizon- tale, kada počne dole, pa se popne gore, ode nadesno, pa se spusti dole.“ 24 22 Vidi o tome: Joshua Ramey, The Hermetic Deleuze: Philosophy and Spiritual Ordeal , Duke Uni- versity Press, Durham – London, 2012. 23 O sporu između povijesne avangarde i neoavangarde u vizualnim umjetnostima, književnosti, arhitekturi i glazbi vidi: Peter Bürger, Nach der Avantgarde , Velbrück,Weilerswist, 2014. 24 Navod preuzet iz teksta Sonje Briski Uzelac, „Upis etičkog koncepta u plohu“, Zarez, God. XVI., br. 395/2014., 6. studenoga, str. 28. Temat: Julije Knifer (1924.-2004.)