Nova Istra

172 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ samorazumijevanju iz filozofije i književnosti egzistencije i apsurda. Usporedo s radom na anti-slici kao univerzalnome znaku s onu stranu značenja nečega ili ne- koga, njegovo je bavljenje umjetnošću traga/pisanja početak konceptualne umjet- nosti. Sa skupinom Gorgona 1960-ih godina ona će najaviti razdoblje prelaska iz estetike djela u estetiku događaja. 17 Nije, dakako, posrijedi nikakav radikalni od- mak od slikarstva kao što je to bio Duchampov čin nakon pronalaska ideje estet- skoga objekta ( objet trouvé, readymades ). No, tjelesnost umjetnika-u-prostoru bez izlaganja objekta i ostavljanje traga kao zapisa (pisma, ironične molbe Akademiji znanosti, tekstualija koje slijede slikovnu strukturu meandra u analogiji s Appo- linaireom i kubizmom) 18 , sve to upućuje na zaokret u shvaćanju umjetnika kao estetskoga proizvoditelja znakova, a ne samo objekata. Ne mijenja umjetnik svijet svojim slikama, već slike mijenjaju ideju umjetnika. Prisjetimo se samo u tom smi- slu kasnoga Cézannea i kasnoga Kleea (polu-figuracije i polu-apstrakcije). Pokušaj dospijeća do tajne nastanka slike u njezinoj otvorenosti istodobno mijenja položaj slikara kao umjetnika: od prikazivanja-predstavljanja postojećega svijeta do stva- ranja novih svjetova i njihovih virtualnih događaja. Slika „emanacije“ elementarne čistoće ideje meandra kao otvorenoga znaka monokromne kompozicije širenja i sažimanja u beskonačnost, bez početka i bez kraja, baš onako kako je pustolovi- nu kozmo-antropo-egzistencije umjetnosti odredio Maurice Blanchot unoseći u pisanje neodredljivost, singularnost i tjelesnu dimenziju mišljenja-osjećanja, više ne pripada okružju„krize reprezentacije“. Uostalom, Knifer je anti-slikom„svojega“ meandra dospio do kristaliziranja forme koja je beskrajno plastična u svojoj otvore- nosti i ujedno zatvorena u sebi poput Leibnizove monade bez prozora. 2. Ponavljanje, razlika i isto: Meandar Kako valja pristupiti Kniferovu pristupu slici kao konceptualnome događaju širenja i sažimanja materijalizirane forme u svođenju slikarstva na ono što Gilles Deleuze u njegovu glavnome spisu Razlika i ponavljanje (Différence et répétition) iz 1968. godine naziva„čistom razlikom“? 19 Prije negoli to izvedemo, valja ukratko izložiti Deleuze- 17 Vidi o tome: Dieter Mersch, Ereignis und Aura: Untersuchungen zu einer Ästhetik des Performa- tiven , Suhrkamp, Frankfurt a. M., 2002. 18 Vidi o tome: Blaženka Perica, „Kniferov Meandar: graničnost stanja“, Zarez , God. XVI., br. 395/2014., 6. studenoga, str. 22. Temat: Julije Knifer (1924.-2004.), prir. Silva Kalčić. 19 Gilles Deleuze, Diffŕence et répétition , P.U.F., Pariz, 1968., str. 7-42. i str. 365-374. Vidi o tome: James Williams, Gilles Deleuze’s Difference and Repetition : A Critical Introduction and Guide , Edinburgh University Press, Edinburgh, 2005. i Miguel de Beistegui, Truth and Genesis: Philo- sophy as Differential Ontology , Indiana University Press, Bloomington – Indianapolis, 2004.