Nova Istra

170 predmet. To pitanje postaje ‘credo’. Umjetnost je izgubila dušu.“ 13 Problem„nove spiritualnosti“ zacijelo se više ne može izvesti iz radikalne suprot- nosti između„što“ ( quiddittas ) i„kako“ ( quoddittas ) slikarstva, odnosno nepremosti- ve razlike bitka i događaja. Umjesto toga, potrebno je pronaći ključ za otvorenost prostora između ontologije i vizualizacije događaja. Potrebno je prevesti jezik u sliku. Kako se to izvodi? Jednostavno tako što će materijalnost onoga što nije ni- kakav predmet, ali ga omogućuje u njegovoj dekonstrukciji, istodobno postati„me- tapiktoralnošću“ kao znakom, a ne pukim ukazivanjem na „duhovnost“ umjetnosti koja je„izgubila dušu“, dobivši punu slobodu istraživanja događaja njezina nastanka i mogućeg nestanka. U slučaju Kniferova samorazumijevanja rada na anti-slici, me- toda istraživanja je formalno ista kao i ona koju u filozofiji i književnosti provode Sartre, Blanchot i Beckett. Prvi svođenjem pitanja o bitku na pitanje o egzistenciji čovjeka u suočenju s ništavilom, drugi razgradnjom teksta u pisanju s idejom „be- skrajnoga zahtjeva“ koji književnosti podaruje slobodu nesvodljivosti u suvremenu svijetu znanosti i tehnike, a treći najradikalnijim stvaranjem„iz neznanja“ u svođe- nju drame bitka i egzistencije na čistu tjelesnost riječi oslobođenih viših značenja. 14 Sve postaje čistom konstrukcijom događaja kao što anti-slika za Knifera nastaje „metodom redukcije formi i boja“. Ne može se stoga dospjeti do „spiritualne kon- cepcije slike“ bez čina koji ćemo u analogiji s Husserlovom eidetskom redukcijom nazvati piktoralnom redukcijom . Što se to reducira u slici da bi se dospjelo do onoga što nadilazi prostor i vrijeme u značenju konačnosti i vremenite prolaznosti? Najprije, anti-slika kao ni anti-umjetnost ne može pobjeći od razgradnje logike utemeljenja – od slike i od umjetnosti. To znači da su dijalog i uokvirenost promi- šljanja postavljeni još od rane avangarde. U slučaju slike riječ je o Maljevičevu su- prematizmu s paradigmatskim nepredmetnim slikama kao što su Crni kvadrat na bijeloj podlozi i Bijeli kvadrat na bijeloj podlozi . Obje su slike (iz 1913. i 1918. godi- ne) monokromne kompozicije. Što se, pak, tiče ideje anti-umjetnosti koja određuje početak performativno-konceptualnoga obrata, njezino je podrijetlo u dadaizmu s vodećim idejama Huga Balla iz 1916. godine. Tada u manifestu zagovara destruk- ciju svih postojećih vrijednosti povijesno-epohalne uspostavljene ideje zapadnjačke umjetnosti i slike kao mitsko-religijske pozadine koja je tu ideju metafizički uvje- tovala i opravdavala. 15 U svojemu traktatu, dnevniku, manifestu Bijeg iz vremena 13 Vasilij Kandinski,„O duhovnom u umjetnosti“, u: Woringer-Kandinski, Duh apstrakcije , Insti- tut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1999., str. 147. S njemačkoga prevela: Jasenka Mirenić-Bačić. 14 Vidi o tome: Žarko Paić,„Samoća, sloboda, smrt: Maurice Blanchot i tajna književnoga djela“, Tema , God. 12, br. 3-6/2015., str. 35-52. 15 „Dadaizam je pokret‘mističkoga’, a ne političkoga – unatoč javnoga političkoga očitovanja i rigo-