Nova Istra

169 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA bijelom bojom. I već to je bio spiritualni dio, ili spiritualna koncepcija slike.“ 11 „Spiritualna koncepcija slike“, o kojoj govori Knifer, očito se mora razumjeti u razlici spram uobičajenoga značenja ne samo pojma duhovnosti, već i spram pojma slike. Sjetimo se da je za španjolsko barokno slikarstvo, kako to u analizi izvodi povjesničar umjetnosti Victor I. Stoichita, bilo presudno razlikovanje između dva modusa spoznaje. Viđenje pritom preuzima metafizičku koncepciju spoznaje i sli- ke. U razlaganju pojma/riječi visio u sv. Tome Akvinskoga nailazimo na pobliže objašnjenje ove razlike. Ona je ujedno ontologijska i epistemologijska. Prema nje- govu razumijevanju dva su joj značenja: (1) zamjedba predmeta s pomoću oka kao osjetilnoga organa vida i (2) unutarnja zamjedba s pomoću uma ili mašte ( cognitio et imaginatio ). Stoichita uvodi u analizu pojam„metapiktoralnosti“ s posve jasnom nakanom. Svaka se, naime, religiozna problematika slike mora dovesti u svezu sa spoznajno-teorijskim problemom odnosa duhovnosti i materijalnosti. 12 A budući da se ono što nadilazi granice materijalnosti slike nalazi istodobno u samoj slici i izvan nje kao upisano značenje koje povijesno određuje da nešto jest to što jest, primjerice monokromnost bijele boje i njezina „djevičanska“ simbolička moć su- protnosti spram crnila i crnoga kao negacije i ništenja, tada je pitanje„spiritualnoga oka“ za tradiciju slikarstva nešto mnogo više od obuzetosti religioznim žarom obja- ve Kristove poruke. U okružju rasprave o duhovnosti i umjetnosti s obzirom na ideju povijesne avangarde koja sliku prenosi iz pojma ikonologijske zadanosti u po- dručje samoreferencijalnosti, ili drukčije rečeno iz područja uzvišenosti u ono što pripada samozakonitosti događaja tvorbe umjetničke zbilje, iznimno je zanimljivo kako se u spisu slikara Vasilija Kandinskoga O duhovnome u umjetnosti iz 1912. godine sveza„duhovnoga oka“ i„vizije“ uzdiže do ideje čiste, apstraktne umjetnosti. No, ono što Kandinski u svojemu osebujnome „spiritualizmu“ nepogrešivom toč- nošću uvida objelodanjuje čini se presudnim za daljnji razvitak istraživanja o biti slike u doba tehnosfere: „Duhovna se noć postupno spušta sve dublje. [...] Umjetnost koja u ta- kvo doba poniženo živi, rabi se isključivo u materijalne svrhe. Svoj sa- držaj traži u gruboj materiji , jer finu ne poznaje. Predmeti, prikazivanje kojih drži svojim jedinim ciljem, ostaju uvijek isti. ‘Što’ u umjetnosti eo ipso otpada. Ostaje tek pitanje ‘kako’ će umjetnik prikazati isti tjelesni 11 Julije Knifer,„Bilješke“ u: katalogu izložbe Meandar iz Tübingena 1973-1988 , Galerija suvreme- ne umjetnosti, Zagreb, 1989., str. 47-49. 12 Victor I. Stoichita, Das mystische Auge: Vision und Malerei im Spanien des Goldenen Zeitalters ., W. Fink, München, 1997., str. 9-12.