Nova Istra

167 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA logičke ili jezične negacije značenja sadržaja iskaza. Posve suprotno, to je početak novoga u znaku postajanja ili bivanja drukčijim odnosom spram slike uopće. Sada razlika podaruje identitetu njegovu održivost, pa umjesto postojanosti u promjeni nastaje promjena svega onoga što bje postojano od iskona do kraja povi- jesnoga kretanja. Kada se događaj događa u svojoj nesvodljivoj kontingenciji, tada više nije moguće imati povjerenje niti u jezik kao kazivanje o svijetu, a niti u sliku kao njegovo drugo pokazivajuće lice. Sve to vrijedi u različitim inačicama poput već zastarjeloga spora između figurativnosti i apstrakcije glede statusa referencijalnosti slike u modernoj i suvremenoj umjetnosti. Da bismo mogli razabrati dalekosežnost ove promjene s kojom u suvremene tehnoznanosti i vizualnu umjetnost ulaze filo- zofijski prijepori između realizma i konstruktivizma, i to upravo u doba virtualne stvarnosti za koju je prva pretpostavke nastanak „izračunate slike“, kako teoretičar posthumanizma i novih medija Friedrich Kittler naziva digitalnu sliku, 8 potrebno je još preciznije odrediti razliku između ontologije i vizualizacije događaja. U pr- vome slučaju jezik slici određuje njezine granice pokazivanja smisla i značenja ne više onoga što tek jest, nego ponajprije onoga što je u slici neprikazivo i nevidljivo. U drugome, pak, slučaju slika sama više ne govori. Ona tek pokazuje kao što to vidimo u filmskim slikama. U njemačkome jeziku to je još upečatljivije, zato što 8 Friedrich Kittler,„Schrift und Zeit – Die Geschichte des errechneten Bildes“, u: Christa Maar i Hubert Buda (ur.), ICONIC TURN: Die Neue Macht der Bilder , DuMont, Köln, 2005., str. 186-203.