Nova Istra

164 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ kazivanje slike vizualiziranjem stanja događanja. U ovome razmatranju pokušat će se pokazati kako se u slučaju konceptualne slike Julija Knifera otvara bitan problem nestanka jezika iz horizonta slike kao znaka za predmetnost/nepredmetnost. Ako jezik više ne govori, što preostaje? Događaj otvorenosti s onu stranu slike-jezika ili nešto bitno drugo i drukčije? 1. Između bitka i događaja: Spiritualnost slike Ni jednoj se slici ne može pristupiti bez nužnoga razmaka između onog što ona jest i kako se događa njezin zagonetni odnos spram promatrača. Čak i ako pret- postavimo mogućnost pogleda nalik „trećem oku“ kao samoviđenja procesa opa- žanja slikovne zbilje, ne možemo neposredno ući u područje koje se nalazi između onoga što jest i onoga kako se to uopće događa. Zašto? Ponajprije zbog toga što neposredan uvid u prostor-između ( in-between ) bitka i događaja iziskuje dvostruku operaciju razgradnje svih povijesno određenih pojmova i kategorija s kojima još uvijek često i nesuvislo postupamo unatoč tome što znamo da starim konceptu- alnim alatom ne možemo dohvatiti nove pojave. Razgrađuje se, dakle, jezik kao kazivanje o predmetu i slika kao prikazivanje-predstavljanje predmetnosti svijeta. Vjerojatno je to razlogom ove euforije s pronalaskom svagda novih obrata i zao- kreta ( turn ) poput slikovnoga, vizualnoga, digitalnoga, prostornoga itd. U slučaju kada se, primjerice, nastoji uspoređivati slikarstvo Paula Theka i Luca Tuymansa s video-artom ili eksperimentalnim filmom, razvidno je kako stare opreke između polja figurativnosti i apstrakcije više nisu mjerodavne za postupak tumačenja. 1 Ako je događaj ono što označava mišljenje bez predmeta, ali ne i nužno nepredmetno mišljenje, onda se valja zapitati kako slika u oslobođenju od vladavine jezika još uvijek isijava neke začudne sklopove značenja iako je njezin svijet čistih kontin- gencija postao neprovidan za ljudsko oko još uvijek sviklo na mirnu kontemplaciju umjesto užitka u „bujici ili prolomu slika“ ( Die Flut der Bilder )? 2 No, ovo pitanje pretpostavlja već promjenu u statusu subjekta pogleda ili promatranja. Tko gleda ne može istodobno vidjeti svoj pogled ukoliko ono gledano i sámo ne postane „su- bjektom“ promatranja. Slika nakon kraja dugovjeke vladavine logocentrizma, kako bi to rekao rani Derrida u spisu O gramatologiji (De la grammatologie) iz 1967. go- dine, mora sama sebe razmjestiti iz prostora-vremena jezika kao temeljnoga ozna- 1 Paul Thek-Luc Tuymans, Why? , Distanz, Galerie Isabella Czarnowska, Berlin, 2012. 2 Vidi o tome: Gottfried Boehm, Wie Bilder Sinn erzeugen: Die Macht des Zeigens , Berlin Uni- versity Press, Berlin, 2007., str. 34-54. i Karlheinz Lüdeking, Grenzen des Sichtbaren, W. Fink, München, 2006., str. 77-96.