Nova Istra

94 Željko IVANKOVIĆ, Sarajevo (BiH) HRVATSKA KNJIŽEVNOST U BiH Prema cjelini hrvatske književnosti i cjelini (moguće) bosanskohercegovačke književnosti „Jasno je da su posljedice Drugoga svjetskog rata na hrvatskom nacionalnom korpusu ostavile brojne frustracije i traume, čak teško zalječive ožiljke, ponaj- snažnije vidljive na demografskom, gospodarskom, političkom ili kulturnom planu, ali kako me ovdje zanima jedino književnost i njezin osnovni medij, jezik, to želim ukazati na neke od zakonomjernih pojava koje su i potaknule ovaj tekst i razmišljanje o fenomenu odnosa hrvatske književnosti kao cjeline prema BiH kao zemlji u kojoj su hrvatski narod, njegov jezik i književnost, ma što to politički danas značilo, ipak bili i ostali integralnim dijelom sveko- likog hrvatstva, dakle i onog kulturološkog, jezičnog i književnog, za razliku od katoličkog koji je jedini (prešutno) bio toleriran.“ I. Očito je da se nalazimo u novim vremenima kada treba iznova osvijestiti i osvijetliti i temeljne pojmove kojima operiramo i, osobito, relacije koje danas ima i smisla i potrebe iznova propitkivati (i) hrvatski književnik u BiH, pa makar i sâm ne bio književno-povijesno i književno-teorijski posve i do kraja osviješten. Dok je na neki način dramatično konstituiranje nove hrvatske književnosti ušlo u mirne vode, ba- rem iz perspektive središta, razumijevanje te iste književnosti na margini čini se da je još uvijek dramatično difuzno. S druge strane, pozicija Bosne i Hercegovine, kao još jedne od zemalja u kojoj su Hrvati konstitutivan narod, a njihov jezik, kultura i