Nova Istra

93 Valnea DELBIANCO HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU u korpus talijanske prijevodne književnosti postojala nastavkom Mascionijeva prevođenja, koje se nažalost nije dogodilo, jer je on jedini uspio prenijeti izvorni rimovani osmerac. Našu temu o talijanskim čitanjima hrvatske ranonovovjekovne književnosti mo- gli bismo zaključiti upravo Mascionijevim riječima: „Hrvatska kultura uvijek je bila otvorena prema talijanskoj, no talijanska joj kultura nikad nije primjereno uzvrati- la”. Ipak, umjesto naglasaka na propuštenom i lamentiranju nad neodgovarajućim omjerom prevedenih djela hrvatske književnosti u Italiji te neuzvraćenoga zanima- nja kakvo su tijekom višestoljetne povijesti Hrvati pokazivali za talijansku književ- nost, valja podsjetiti da su tijekom dvadesetoga stoljeća zahvaljujući slavističkim ka- tedrama, institutima i lektoratima okolnosti znatno promijenjene i bolje nego u bilo kojem prethodnom razdoblju, što je pogodovalo prevoditeljskim pothvatima nekih od temeljnih djela starije hrvatske književnosti. Usprkos humanistici nesklonim vremenima, to je polazište na kojemu valja graditi buduća talijanska čitanja hrvat- skoga književnog stvaralaštva, uz nadu da će tu nimalo laku zadaću, osim hrvatskih pera i ponekoga talijanskog prijatelja, prihvatiti i oni Talijani koji u otkrivanju sla- venskoga svijeta neće zaboraviti skrenuti pogled i na drugu stranu jadranske obale.