Nova Istra

90 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Valnea DELBIANCO venecijanskoga studentskog kazališta, taj prijevod nikada nije postavljen na scenu niti je objavljen. Često se stoga kao prvi prijevod Dunda Maroja na talijanski jezik spominje adaptacija izvornoga teksta komedije iz 1969., naslovljena I nobili ragusei ( Dubrovačko plemstvo ), čiji su autori dvojica Tršćana, Lino Carpinteri i Mariano Faraguna. Prevoditelji su odabrali jezični izraz posve drugačiji od talijanskih ko- medija 16. stoljeća i približili ga pučkim dalmatinskim izrazima jadranskoga areala, s namjerom da očuvaju „izrazitu opreku između hrvatskoga iz Ilirije i dijaloga na toskansku i romansku, što je bitno obilježje Dunda Maroja “. Carpinteri i Faraguna smatrali su da su upravo u replikama na talijanskom jeziku našli ključ za svoju au- tentičnu interpretaciju „ilirskoga teksta“, koji je u prijevodu trebao očuvati analogije svojstvene originalu. Riječ je o vrlo uspješnom prevodilačkom pothvatu, predloš- ku dramskoga teksta koji je na sceni prvi put izveden u tršćanskom pokrajinskom kazalištu Teatro Stabile del Friuli Venezia Giulia, a zatim i u Teatro Olimpico u Vicenzi. Nositelji uloga bili su talijanski glumci, redatelj Kosta Spaić, a iz Hrvatske su angažirani i pomoćnik redatelja, kostimograf te autor glazbe. Poslije gotovo četiri desetljeća, Talijani iz Julijske krajine 2008. godine obilježili su Držićevu obljetnicu rođenja uprizorenjem istoga predloška u Gorici. Komedija je zatim uspješno sudje- lovala i na Mittelfestu, renomiranome europskom kazališnom festivalu u gradiću Cividale del Friuli (Čedad, op. ur. ), a gostovala je i na brojnim drugim pozornicama u sjeveroistočnim talijanskim gradovima. Dvadeset godina nakon prvoga sretnog uprizorenja Držićeva Dunda Maroja , u Italiji je objavljen i drugi prijevod komedije naslovljen Zio Maroje iz pera Liliane Missoni, tada profesorice južne slavistike na Orijentalnom institutu u Napulju. Predgovor knjizi napisao je Frano Čale, pogovor prevoditeljica, a ilustrirao kipar, scenograf i ilustrator Zlatko Bourek. Taj prijevod nije bio namijenjen scenskome izvođenju, već književnoj recepciji u talijanskoj kulturnoj sredini. Liliana Missoni izabrala je talijanski standard, odnosno talijanski književni jezik kao dolazni, što je uvjetovalo impostaciju novoga prijevoda: njezin Zio Maroje nije kraćen i vjerno sli- jedi izvorni tekst. Time je pojačana njegova informativnost, ali su pritom izgubljeni regionalni kolorit, komičnost, specifično jedinstvo radnje, likova i njihova jezičnog izraza, a brojne bilješke u tekstu mogu biti znak da prevoditeljica ne uspijeva preni- jeti smislenu cjelinu pa svoj izbor mora objasniti. Treći prijevod na talijanski jezik Držićeva Dunda naslovljen je Padron Maroje ovvero i Ragusei al Giubileo ( Gospar Maroje iliti Dubrovčani na Jubileju ). Kao prevo- diteljica potpisana je glumica riječkoga kazališta Andreja Blagojević, a tekst je obra- dio i sveo na dva čina redatelj Nino Mangano. Premijera je održana 24. lipnja 1999. u Talijanskoj drami (Dramma italiano) Hrvatskoga narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci.