Nova Istra

85 Valnea DELBIANCO, Pula TALIJANSKA ČITANJA HRVATSKE RANONOVOVJEKOVNE KNJIŽEVNOSTI „Hrvatska kultura uvijek je bila otvorena prema talijanskoj, no talijanska joj kultura nikad nije primjereno uzvratila”. (Grytzko Mascioni) Hrvatska ranonovovjekovna književnost svojim je znatnim dijelom locirana na Jad- ranu: Dubrovnik, Split, Hvar, Šibenik, Zadar njeni su važni „svjetionici“, a more, kao svojevrsno „zrcalo adrijansko“, da se poslužimo Maroevićevom sretnom sintag- mom, tijekom minulih stoljeća povezivalo je, a ponekad i razdvajalo hrvatsku i tali- jansku kulturu. Ovom prigodom zanimaju nas talijanska čitanja djela trojice autora starije hrvatske književnosti: Marka Marulića, Marina Držića i Ivana Gundulića, čiji životopisi i opusi svjedoče o poznavanju latinskoga i talijanskoga jezika, klasične i talijanske književnosti te talijanske kulture njihova vremena. Civilizacijski dosezi susjedne kulture bili su im dobro poznati: knjige su u njihove knjižnice dolazile iz Mletaka, Ancone ( Jakina), Rima, Napulja, Siene i drugih talijanskih gradova, a svoja su djela tiskali na italskom tlu. Zanimanje za hrvatsku (slavensku) kulturu na talijanskoj strani Jadrana nije bilo takvoga intenziteta. U humanizmu i renesansi tek se u malobrojnim povijesnim djelima talijanskih autora spominju pojedini slavenski narodi – Česi (Giovanni de’ Marignolli i Enea Silvio Piccolomini) i Poljaci (Filippo Buonaccorsi i Alessandro Guagnini), zatim u književnim djelima (Dante Alighieri, Francesco Petrarca, Fran-