Nova Istra

76 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milan BOŠNJAK U priči Kalendar za odgojiteljice autor upozorava na činjenicu da se za rad s dje- com u vrtićima za 2007. godinu nalaze tekstovi napisani na više jezika: njemač- kom, engleskom, francuskom, talijanskom, turskom, „srpskohrvatskom“, ruskom i poljskom. Donosi primjer uporabe nerazumljiva jezika, čudnih kombinacija i naka- radnih konstrukcija te upozorava nadležne da još uvijek postoji ovaj veliki problem. Budući da je upravo pitanje jezika iznimno važno za opstojnost hrvatske nacionalne zajednice, postoje kontinuirane i brojne aktivnosti usmjerene na potvrđivanje hrvat- ske jezične samostalnosti, i to na svim razinama, od pojedinačne, preko hrvatskih udruga, društava i zajednica, do organiziranog djelovanja hrvatske države putem mreže diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske i sustava hr- vatske nastave u SR Njemačkoj. Djeca i mladi Razumijevanje za mlade i djecu autor naglašeno pokazuje u nekoliko priča. Suze alkarića , gdje govori o natjecanju dječje alke na guvnu u Župić-selu s kojega je uklo- njena česma, a o kojoj je, kao simbolu dolaska vodovoda u selo, autor kao jedana- estogodišnjak prije 50 godina objavio članak u „Slobodnoj Dalmaciji“. U priči Ti mladi ponavlja poznate misli da „na mladima svijet ostaje“, a da „budućnost pripada onima koji imaju djecu“ i kaže da bi stariji trebali imati razumijevanja za mlade i poučavati ih svojim primjerom. Djeca su i glavni akteri priče U muzeju pred kipom , priče o tome kako je nemogu- će rasti bez postavljanja pitanja, a najviše ih postavljaju baš djeca. Jedan je cijenjeni učitelj rekao svome razredu da će im svaki dan odgovoriti na jedno pitanje. Toga je dana pitanje bilo: „Zašto živim, zašto sam ja, ja?“ Odveo je djecu u muzej, pokazao kip i govorio koliko je truda, umijeća i vremena trebalo da nastane to divno djelo. Rekao im je kako njihov život ima sličnosti s kipom, ali je složeniji te da im Bog pomaže da oblikuju svoj život, kao što umjetnik oblikuje kip. U priči Djeca lete poput ptica naglašava važnost odgoja, davanja osobnoga pri- mjera djeci, razumijevanja dječje i mladenačke dobi i njihovih interesa i potreba, o nužnosti povezanosti s prirodom i s drugim ljudima. Zanimljiva je priča Čežnja za ljubavlju u kojoj na primjeru crtanja govori o razli- čitim svjetovima dječaka i djevojčica, crtati vole i dječaci i djevojčice, ali imaju vrlo različite motive. Kao temeljne vrijednosti koje žele dostići i postići navodi ljepotu kod djevojčica, a junaštvo u dječaka. Kaže kako je vrlo lijepo i korisno postavljati izložbe dječjih radova. Ističe vrijednost ljubavi, bez koje ništa ne vrijedi, pravednost je nemilosrdna, pamet lukavština, snaga brutalna, hrabrost vratolomna. Piše da „... sve postaje ljudsko, ako je oblikovano ljubavlju. Ljubav kod Boga nikad ne prestaje, a kod čovjeka nikad ne prestaje čežnja za ljubavlju.“