Nova Istra

77 Milan BOŠNJAK HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU U priči Ćaskanje uz kavicu govori se o tome kako su mame dovele djecu na hrvat- ski folklor i otišle na kavu. U kafiću se razgovara o različitim temama, od estetske kirurgije, životnih vrijednosti, politike, glazbe, do pušenja i bolesti. Zgodno kaže jedan bauštelac da u Njemačkoj može imati obitelj, novac i zdravlje, ali da se svo troje ne može ponijeti u Hrvatsku, nego se jedno, na žalost, uvijek gubi. Kraj priče: „Mame su ispijale kave, a djeca su veselo pjevala hrvatske pjesme i ponosno igrala hrvatska kola. Nisu ni znali kakvi problemi muče njihove mame i tate.“ Domovinski rat Vrlo je važna tema Domovinski rat, njegovi motivi postoje u mnogim pričama. Priča u kojoj se Domovinski rat najsnažnije tematizira jest Sve za brata blizanca iz knjige Priče iz tuđine . Riječ je o dva brata blizanca koji zbog siromaštva žive razdvojeni od 15. godine. Kad su krenuli u srednju školu, roditelji nisu mogli za obojicu plaćati autobusnu kartu do Slavonskoga Broda, pa brat Boško odlazi na školovanje k tetki u Sarajevo. Braća se susreću sve rjeđe, osobito kad Ivan odlazi na rad u Njemačku. Kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini, Boško i njegova supruga Srpkinja imaju problema u Sarajevu. Bježe izvan Sarajeva u četničko uporište gdje Boška privode i ispituju; jedva uz pomoć prijatelja odlaze u Kragujevac. Ivan je na blagdan sv. Ante jako rastresen, misli na brata, pa strada na poslu. Njegovi kolege/prijatelji koji su obećali poći mu po brata na srpsko-mađarsku granicu odustaju, pa je, iako ozbilj- no ozlijeđen, primoran ići sam sa svojom kćeri. Nema brata u dogovoreno vrijeme. Čekanje, strepnja, telefoniranje. Predvečer su se napokon sreli. Ivan je „devet mjeseci nakon toga bio na bolovanju, ali je u duši bio sretan, jer su dvije obitelji sljedećih šest godina proživjele u nezaboravnim trenutcima.“ Namjerno citiram završetak koji pokazuje vrlo jake emocije, ali nevješto i nejasno artikulirane. Treba reći da se zbog čestih sintaktičkih nepravilnosti i heterogenih segmenata priče često gubi izražajnost, konzistentnost i jasnoća pripovijedanja. Svakako treba spomenuti dopisivanje s bakom Mandom Kopčić iz Podgrađa, sela na istoku Vukovarsko-srijemske županije, koja je glavni lik u pet priča u Čarliju , ali ne samo lik, nego su u pričama i njezina pisma fra Jozi te njezini stihovi pisani epskim desetercem. Od članice folklorne skupine, koju je fra Jozo upoznao 1990. godine na otoku Visovcu i koja je pisala vesele pjesme o svome selu, nakon što su ih četnici protjerali iz rodnoga sela, postala je tužna i ogorčena žena te je svojim potresnim stihovima vrlo zorno pokazala svu tragediju i bol prognanika: „Bože mili kome smo skrivili, / zašto su nas tako ponizili, / zašto su nam život zagorčali, / i iz naši kuća istjerali, /... / Pomračalo sunce od istoka, / ne da nama otvoriti oka, / još moramo u tami živiti, / ne možemo se kućama vratiti.“