Nova Istra

74 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milan BOŠNJAK sili mrtvim jer se nije javljao na nekoliko pisama. Mijo moli svećenika da kaže svima kako je još uvijek živ. U priči Okretanje boce vrlo je živo i neposredno opisana atmosfera proslave Po- klada u Ludwigsburgu. Veselo, veselo; ples, glazba, igra djece; nagrade najboljim maskama. Zanimljiva je priča u kojoj autor prepričava zagonetku u kojoj treba odgovoriti koga bi poveo sa sobom, a može povesti samo jednu osobu: staricu na umoru, liječ- nika koji mu je ranije spasio život ili osobu svoga života. Ključ je o odricanju: da bi se nešto dobilo, mora se nešto dati, rješenje je u tomu da se ključevi automobila daju liječniku koji će povesti staricu na umoru i spasiti je, a ostaje se čekati autobus s oso- bom svoga života. U ovoj priči do izražaja dolazi kršćanska i općeljudska poruka, jer autor zanimljivo i uvjerljivo govori o važnosti prihvaćanja lošijih pozicija i odricanja od prednosti. Izvrsnu pohvalu zahvalnosti nalazimo u priči Očajavati ili zahvaljivati , o odgodi početka pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom. Ekonomski migranti, tzv. gastarbajteri Moglo bi se ustvrditi da je, uz prenošenje kršćanske po(r)uke, glavni cilj književnoga djelovanja fra Joze Župića opisivanje svakodnevnoga života, najvažnijih i najstresni- jih, ali i posve običnih životnih situacija naših ekonomskih migranata, tzv. gastarbaj- tera: govori što im je važno, čemu streme, čega se boje, kako im je organiziran život i koje su im prevladavajuće životne vrijednosti i prioriteti. U kratkoj priči Nije lako umrijeti donosi vrlo sažet, komprimiran prikaz općepri- hvaćene slike stanja Hrvata ekonomskih migranata (citat:„Tisuće naših ljudi krenu- lo je u Njemačku trbuhom za kruhom... put bez povratka“). U priču uvodi i kršćan- ske motive: „uz molitve i suze... nalazili snagu za svakidašnjicu.“ Pomalo šaljivo i s dozom blage ironije govori da ni smrt ne može proći bez troška: iće i piće, natjecanje u vijencima, ljudi gotovo i„propivaju“ na sprovodu. Efektan kraj:„Nije lako umrijeti, čuo sam ovih dana. Kuće i dalje prazne, plaču za povratkom svojih gospodara.“ Treba spomenuti i priču Pojačaj peć , priču o spavanju na krevetima na kat u sobi s uljnom peći, gdje je onomu koji spava gore (pre)vruće, a onomu dolje (pre)hladno. Tako je bilo i Mati kad je iz Imotske krajine otišao u Njemačku. Citiram sjajan dio: „On i njegovi kolege željeli su zaraditi, obući se, nešto malo uštediti, imati bijelu najlon košulju i mantil šuškavac. Onda si gospodin čovjek.“ Vrlo jednostavnim re- čenicama uobličuje stremljenja naših ekonomskih migranata. U fragmentima prati Matin život, on mijenja „bauštele“ po njemačkim gradovima: Stuttgart, Frankfurt, Hamburg, Berlin, pet godina pokušava razviti privatan posao s plastenicima u do- movini, opet se vraća u Njemačku. Spominje se njegovo četvero djece, trenutačno je nezaposlen i čeka zasluženu mirovinu.