Nova Istra

73 Milan BOŠNJAK HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU vraća se u svoj Vukovar; fra Ilija, misionar u Africi – nada spašava. „Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu.“ Kršćanske i rodoljubne poruke u priči Zahvala za plodove zemlje . Prve nedjelje u listopadu slavi se Dan zahvalnosti za plodove zemlje. Kod naših ljudi javlja se žal što su ostavili svoja polja. Svatko bi volio svoje plodove. Autor zaključuje da sve pripada Gospodinu: i čovjek, i zemlja, i plodovi. Česta je tema Hrvatski dom u Ludwigsburgu, koji je bio mjesto susreta i veselja, u kojemu se zbilo puno važnih i lijepih događaja i koji je 36 godina bio žarište kul- turnog, društvenog i vjerskog života Hrvata Ludwigsburga i okolice. U priči Ponos i sloboda govori o selidbi iz toga prostora u drugi prostor koji će Hrvati dijeliti s Ni- jemcima. Istu tematiku nalazimo u priči Tuga zbog prodaje Doma . Za Hrvatski dom ih veže mnoštvo divnih uspomena. Dom je bio mjesto okupljanja, sastajanja, mjesto pjesme, šale, zabave.„Teško prihvaćamo vijest o prodaji kuće koja nas je sačuvala.“ Šale, veselje, dosjetke Fra Jozo Župić voli šalu i pošalicu, narodni vrckasti duh, voli opuštenu i veselu atmosferu, sitne životne radosti. Tako na početku priče U brzom vlaku čitamo dvije šaljive anegdote: kako je 80-godišnji Andrija ušao u krivi vlak – brzi umjesto putničkog, to mu kaže kon- dukter, a on mu odgovara: „Ako vozi brzo, neka uspori, neka smanji brzinu, pa će biti putnički...“, i kako prijatelj Mile objašnjava svoj odabir prometala: „Platim malo, a vozim se puno“; naime, „...redovito je putovao autobusom koji je bio jeftiniji od zrakoplova i vlaka, pa je i duže vozio.“ I ovdje povlači usporedbu sa sadašnjim vreme- nom pripovijedajući o neugodnim situacijama naših ljudi, koji su se prvi put vozili vlakom i nisu znali gdje je zahod (autor kaže „klozet“), dok njihovi mladi putuju automobilima i svaki vikend izlaze u kafiće i disko-klubove. Ističe paradokse našega vremena: veće kuće – manje obitelji, više pogodnosti – manje vremena, više lijekova – manje zdravlja, itd. Zaključno kaže: „Možda smo prerano uskočili u brzi vlak, a trebao bi nam putnički.“ Vesela je i zanimljiva priča Marin kupus . Autor i tri djevojke sjede „u talijanskom restoranu koji odaje ugođaj dalmatinske konobe“. Jedna od njih, Mara, za svoj će rođendan organizirati zabavu za 40-ak ljudi, a glavno će jelo biti – kiseli kupus! Kad je bila trudna, silno je poželjela jesti upravo domaći kiseli kupus iz Crivca iz Dalmatinske zagore, odakle potječe i otad ima poseban odnos prema kupusu. Bila je trudna za vrijeme Domovinskoga rata, a u ratu ga je bilo teško nabaviti... Završetak je vješta poveznica od kupusa do očuvanja nacionalnoga identiteta. U priči Igraj, igraj! vrlo vjerno zapisuje dijaloge balotaša. Živopisno i dinamično. Duhovito je napisana priča Živ sam u kojoj su Miju Dujmovića iz Zadra progla-