Nova Istra

72 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milan BOŠNJAK Inače, na mnogim se mjestima spominju hodočašća u svetišta, najčešće marijan- ska, u Njemačkoj i Hrvatskoj te u Međugorje, Lurd, Fatimu. Postoji i priča Hrvati su hodočasnički narod gdje autor govori o važnosti hodočašća u životu Hrvatâ katolikâ, daje podroban popis hodočašća u 2006. i, naravno, kršćanski poučak. Isprepleteni kršćanski i narodni (pučki) motivi Vrlo je upečatljiva i značajna priča Skakina smrt . U njoj je riječ o tomu da autor su- djeluje na skupu hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe u Zagrebu na temu„Fenomen (ne)religioznosti u književnosti“. Premda ne može reći da su preda- vanja (o vjeri i znanju, o duši pjesnika i sl...) bila loša, više mu se u pamćenje usjeklo kazivanje jednoga fratra o kuharici Skaki. Dva su je fratra zamolila neka glumi da je mrtva i naricali za njom, što ju je jako ganulo pa je rekla: „Mrtvu ste me rasplakali.“ Ovo vrlo zorno govori o usmjerenju don Jozinu i njegovoj otvorenosti za pučko, za vic, za šalu, nasuprot, kako kaže, „suhoparnog nabrajanja književnika o kojima treba zaključiti jesu li ili nisu u svojim djelima bili religiozni.“ Uz ovu, postoji još nekoliko priča u kojima se isprepliću kršćanski i narodni mo- tivi. Sto očenaša za pokoru zanimljiva je priča o običajima i pobožnosti vjernika sinjske krajine u devetnici Velike Gospe. Naglašeno je stalno miješanje i ispreplitanje ljud- skoga i božanskoga. Ni u najsvečanijim i najvažnijim stvarima i trenutcima svećenici nisu oslobođeni ljudskoga, šale, igre, natjecanja. Mladi sinjski župnik, bojeći se da mu u samostanskoj blagovaonici netko ne predbaci kako je njegova procesija najma- nja, najprije moli, a zatim pod prijetnjom pokore od sto Očenaša svima zapovijeda da iziđu iz crkve i pridruže se procesiji. Tako je baka od 98 godina izgubila svoje mjesto u klupi i na nogama odstajala cijelu misu.„Možda je prihvatila žrtvu za mla- doga svećenika“, duhovito zaključuje don Jozo. U priči Hrvatska duša kaže da dušu nekog naroda treba gledati ne samo kroz rad, nego i u svirci, pjesmi i igri. Hvali Slovake, hvali široku hrvatsku dušu.„Ne možemo životu dati više godina, ali bismo godinama mogli dati više života“, citira nepoznata narodnog mudraca. Zaključuje u duhu kršćanskoga svjetonazora i vjere da pravi život može dati samo Krist i čestita: „Sretan Uskrs!“ Ponos na licima . Ovdje govori o velikome slavlju Gospe velikoga hrvatskoga krs- nog zavjeta u Sindelfingenu. Dinamika, raznolikost, radost, bliskost, snaga. „Blag- dan se nosi u srcu... trebalo bi sačuvati ponos na licu i ne zaboraviti da svaka ptica svome jatu leti.“ Advent vrijeme nade . Različiti motivi: predbožićno slavlje Hrvatâ u Geislingenu i Göppingenu, ukusna hrana, zajedništvo; jedna Vukovaraka kojoj su u ratu ubili oca i majku, a nedavno joj je umro muž, nije izgubila nadu – čim ode u mirovinu,