Nova Istra

71 Milan BOŠNJAK HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Efektan kraj: „Sve ima svoje vrijeme... svoj čas.“ U priči Ptice selice govori o tomu kako se sele i ptice i ljudi. Kaže da su naši ljudi u Njemačku došli „bježeći preko granice“ ili „s papirom do sabirnih domova u kojima su godinama živjeli u sobama s 10 ili 20 kreveta“; kasnije su mnogi sagradili ili kupili stanove u Njemačkoj i u domovini, pa se sad sele iz stana u stan, poput ptica selica. Kršćanski kraj: „Jedno je sigurno. Nemamo stalnog boravka na zemlji i svi se kroz seljenja pripremamo za konačnu selidbu.“ Priča Simbolika pepela doista je koncipirana kao propovijed. Pepeo autora ne podsjeća samo na prašinu i zemlju, na prolaznost i smrt: pepeo je znak spaljivanja i čišćenja.„Pepeo je više od sjećanja na smrtnost. On je poziv na uskrsli život i obnovu naše egzistencije kao krštenika.“ Trebamo li nešto više? , priča je s naglašenom duhovnom dimenzijom, o vrijednosti i smislu ljudskoga života, o značenju Adventa: treba se pripremiti za dolazak Boga i živjeti smisleno. Vrlo je dobro i promišljeno za kraj knjige Bauštelac ostavljena priča Znakovitost pepela . Riječ je o vrlo suvisloj, duhovnoj, kršćanskoj priči o značenju pepela i obreda pepelanja. Pisana ujednačenim stilom, pravilnim ritmom, u njoj se smisleno razvi- ja početna zamisao. Riječ je zapravo o lijepoj i cjelovitoj propovijedi. Citiram kraj: „Znak križa s pepelom na našem čelu kazuje nam: mi smo i u smrti skriveni u Bož- joj ljubavi, pred nama je dobra budućnost.“ Svoju najzreliju knjigu Pijetao u duši Župić otvara pričom Anđeo nerođenih . Suvi- sla zaokružena priča, u kojoj su, uz nekoliko drugih, dva ključna motiva: hvalospjev stvorova Bogu te dio u kojemu govori kako katolički i evangelički svećenik zajednič- ki blagoslivljaju umjetničko djelo posvećeno nerođenoj djeci – anđeo raširenih ruku nosi dvoje male djece Bogu: „Život ne ide u ništa, nego se vraća svome Stvoritelju.“ U priči Mrzim Božić autor govori kako žene u našim prosječnim obiteljima imaju jako puno posla, osobito za blagdane. Tako se jedna mlada majka „slomi“ u pripre- mama za Božić: kolači, hrana, pokloni, čišćenje, dekoracije... i ne osjeti duh Božića i davanja. O Božiću treba bdjeti, kaže autor, što znači doživjeti istinski susret s vječ- nim svjetlom i međusobno. U priči Snaga iz groba autor na Dušni dan razmišlja o smrti, o djeci, životu, o svome djetinjstvu. Spominje Vesnu koja odlazi na grob svojih roditelja te kaže: „Je- dan dio živi i dalje u nama, a jedan dio nas je otišao s njima.“ Naglašava temeljnu kršćansku istinu da je Krist nadvladao smrt, a upravo to predstavlja plamen svijeće. Priča Škola pred špiljom prava je, lijepa i dobro ispričana kršćanska priča o preo- brazbi i drukčijemu pogledu na svijet i život koji se dogodi kad se vjernik iskreno otvori Gospi na blagoslovljenim mjestima. Junakinja je Vera iz Bosne, a ovom se pričom opet potvrđuje don Jozina fascinacija Lurdom.