Nova Istra

68 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milan BOŠNJAK bizmi, talijanizmi ili turcizmi, što je vidljivo iz sljedećih primjera: klozet, krompir, maštuluk, kašika, komšiluk, komin, menđuše, kištra, šufit, marun, flašica, mačkare, tapet, prasad, bržola, šterika, krtočić, spiza, stomak, šporet, korpa, žvakalica... Ponekad se navedene riječi upotrebljavaju bez razumijevanja njihove posebne stilske obilježenosti, a ponekad se upotrebljavaju u odgovarajućem prenošenju go- vora naših sunarodnjaka koji žive u Njemačkoj te stanovnika Dalmatinske zagore, i u stilskoj karakterizaciji likova. Primjeri dobre stilske karakterizacije likova: „En- šuldigung, karta mi je ostala u stanu.“„Kupila sam raumfaze, jaknu.“ „Ima svakavoga svita.“ „Moj Stipe, šleht i gut.“ „Ti si ferikt, ti si budala.“ „Doli ti je milina.“ „Ima zli očiju...“ „Ajde ti nju nosi. Doće, doće.“ „Po metra duže.“ “...završila bi u šematoriju.“ „Papi, umirovljena sam...“ „Svak bi tijo šakom, kapom.“ „Kuvaj, peri...“ „Liti sam doli, a zimi ovdje da ne moram cipat drva“... Navodim primjere iskrivljenoga leksika, nezgrapne sintakse, neuobičajenog pa i nepravilnog poretka riječi bez književno-umjetničkog opravdanja u samome tekstu te pravopisnih i gramatičkih pogrešaka: „marke i dolari oslačali“, „koma posla“, „kod Zadra je kupio plac“,„autobus krenio“,„oboljela od šećera“,„server zafrkava“,„ne tendi Valentinovo“, „crkla od smija, grcaju od smija“, „grad je specijalno okićen“, „poštari su prenatrpani čestitkama“, „imaš razloga živjeti“, „djeca ćuće“, „dođe svako drugi dan“, „otpeljaju roditelje liječniku“,„ispalila je na živce“... Sve ovo potvrđuje autorovu veliku spontanost i fleksifilnost u pogledu leksičkih pitanja u najširemu smislu riječi. Podrobnije ću analizirati dvije priče, Povratak s praznika i Dvjesto kuna kazne, obje iz četvrte i najzrelije knjige Pijetao u duši , u kojima su istaknute bitne odlike Župićeva pripovjedaštva, ali i društvenoga djelovanja: asocijativnost, tematska ra- zigranost, usmjerenost na aktualne društvene teme, prikaz Hrvata koji žive između Hrvatske i Njemačke, kršćanska duhovna misao, slika domovine... Župić u pravi- lu pozitivno prikazuje hrvatsku baštinu, nasljeđe hrvatskoga sela, kao i ljepote hr- vatskih krajobraza, a najčešće negativno, ponekad nepravedno i s puno predrasuda govori o stanju suvremenoga hrvatskoga društva. Stilska neizbrušenost i zanatska neukost vidljiva je čak i u uspjelijim pričama. U priči Povratak s praznika postoji puno motiva svojstvenih za Župićevu, pa i za općenitu sliku o hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj, tzv. gastarbajterima : odmor, more, bauštelac, narodna mudrost, kršćanska mudrost. Početak priče ritmičan je, sadržajan, ujednačen: „Vraćaju se naši ljudi s praznika. I ja sam se vratio. Još mi je ostalo crne boje na licu, po rukama. U ušima mi još šumi more. Za srce mi se zalijepile Andrićeve rečenice. Kao da smo zajedno sjedili