Nova Istra

65 Milan BOŠNJAK, Zagreb PRIČANJE FRA JOZE ŽUPIĆA – PRIČA IZ TUĐINE I/ILI PRIČA IZ DUŠE Fra Jozo Župić pisac je koji lako i puno piše. Kontinuirano i redovito bilježi ono što mu se čini važnim oko njega i u njemu te svoje uvide i razmišljanja objavljuje uglavnom najprije kao kolumne u jednim dnevnim novinama, a zatim kao priče dosad skupljene u nekoliko knjiga: Priče iz tuđine (2003.), Čarli (2006.), Bauštelac (2008.) i Pijetao u duši (2009.). Fra Jozo usmjeren je na svoj puk te kratkim pričama uvijek nastoji prenijeti poruku i/ili pouku koja treba biti lako čitljiva, populistička, kršćanska, nacionalna, općeljudska. Naglašena je propovjednička, pa i prosvjetitelj- ska usmjerenost, ali i izrazito intimistički ton i prisnost s običnim čovjekom, pa bi se moglo reći da u formi kratke priče autor želi ući u hrvatske obitelji u Njemačkoj, kojima su priče prvenstveno namijenjene, želeći ih razonoditi, ohrabriti, posavje- tovati i upozoriti na izazove suvremenoga vremena. S druge strane, kritički, pa i „negativno“, Župićeve bismo priče mogli okarakterizirati kao štivo upitne literarne vrijednosti, gdje je u prvome planu unaprijed zadana poruka koja se želi prenijeti, a junaci u pričama, iako se navode posve konkretna imena pojedinih ljudi, postaju nebitni za život i za priču, tek služe kao primjer za davanje kršćanske pouke koju većina priča sadrži. Po mome je sudu, uz solidan literarni doseg, najveći značaj njegova književnoga rada u relevantnom je faktografskom i dokumentarističkom opisivanju svega onoga važnog za naše sunarodnjake koji žive (ili su živjeli) u Njemačkoj: od odlaska na privremeni rad 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, na koji su ih natjerale loše političke i društveno-ekonomske okolnosti, preko lakšeg ili težeg snalaženja u no- vim životnim okolnostima, velikog značenja rada i djelovanja hrvatskih katoličkih zajednica, trajne vezanosti za rodnu grudu, specifičnih životnih vrijednosti, kao i njihovim pogledima na najvažnije fenomene suvremenoga svijeta.