Nova Istra

60 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Ljiljana AVIROVIĆ opomena i kao neka vrsta posebnoga vodiča za narode do kojih je Krleži posebno stalo, jer nitko prije njega u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji nije s toliko vehementnosti i stila opisao sve fatalne sukobe i primitivizam seljačkoga mentaliteta, tromost duha, i nitko se nije poput njega borio protiv književnih laži. U vrijeme kada pisac objavljuje svoj esej svijet je još strašno uznemiren ekonomskom krizom, a u Europi se nazire dolazak fašizma i raznoraznih totalitarizama. Kako god bilo, usprkos nevjerojat- nom rasponu njegova književna i pjesničkoga opusa, esej je bio i ostat će, unutar svojega vrlo kompleksna stilskoga registra, od samih književnih početaka s Barunom Konradom iz 1915. pa sve do Uklete stvarnosti iz 1973. najprisutniji krležijanski žanr o kojemu moramo posebno voditi računa u trenutku prevođenja na neki strani jezik. O tome je riječ. Kako ćemo pristupiti prijevodu eseja ako o odabiru metoda (se- mantičke ili komunikativne, ako o komponencijalnoj analizi, o točnom prevođenju vlastitih imena, imena naziva toponomastike, o problematikama metalingvističkih tekstova, o hipo ili hiper prijevodu) nismo dobili potrebna znanja. Suvremeni engleski teoretičar prijevoda Peter Newmark kaže da prevoditelj mora biti stručnjak u odgonetavanju vrste teksta koji prevodi e ne bi li mogao odlu- čiti kako ga interpretirati, a zatim i kojom metodom prevoditi. Prevoditelj mora biti vrstan ocjenjivač načina na koji je tekst pisan, on ne smije nasumce odrediti samo je- zičnu vrijednost već i moralnu ozbiljnost teksta onako kako su o toj ozbiljnosti pisali Arnold i Leavis. Svakom će prevoditelju biti korisno iščitavanje tekstova o stilistici, disciplini koja je smještena negdje na razmeđu lingvistike i književne kritike, poput nekih Jakobsonovih ili Spitzerovih zapisa u kojima se podrobno raspravlja o prije- vodu kao novijoj disciplini. Prema Arnoldu „humane letterae“ su sve najbolje što je stvoreno i smišljeno na ovome svijetu. To sveopće ljudsko znanje u sebi sadrži, piše Arnold, ohrabrujuću i učvršćujuću energiju, energiju koja stimulira i savršeno nam pomaže kod usporedbe rezultata modernih znanosti, ali stimulira i naše potrebe u upućenost odnosno u izražavanje ljepote. 2 Nije, dakle, samo na prevoditeljima lijepe književnosti da se bave potrebnim zna- njem i vještinama toga zanata, već je i na prevoditeljima svih ostalih vrsta tekstova primarna zadaća da se posvete cjeloživotnom obrazovanju e ne bi li što bolje i što uspješnije znali odgovoriti na prevodilačke izazove. Najavila sam da ću se ukratko pozabaviti Prijevodom eseja u svjetlu najnovijih teorija , pa bih nekoliko riječi rekla o tek objavljenom PRIRUČNIKU ZA PREVODITELJE što su ga na Sveučilištu u Rijeci pripremile Aneta Stojić, Marija Brala-Vukanović i Mihaela Matešić. Govorimo li o tom Priručniku , onda je osobi koja se više od 25 godina bavi strukom prevoditelja i tumača, predavajući istodobno jedno i drugo na svome matičnom 2 http://www.boll900.it/numeri/2001-i/W-bol/Burnard/Burnard_frame.html.