Nova Istra

448 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ normativnosti, te da prihvati ne-odlučivost prema budućnosti koja proizlazi iz same biti demokracije kao politike prijateljstva. Nadolazeća zajednica demokracije, kao jedina preostala mogućnost humane budućnosti, smatrao je Derrida, neizbježno donosi rizik kaosa i neizvjesnosti, ali to nije samo cijena koju moramo platiti želimo li još uvijek živjeti u humanome svijetu nego i jedini zalog naše budućnosti. Istinska demokracija, da parafraziram Emmanuela Lévinasa, nikada se ne smije uspavati na postelji bitka i oktroiranoj sreći kolektivne sigurnosti. Želimo li društvo doista ute- meljiti na univerzalnoj pravednosti, morat ćemo odustati od pogubnog imperativa da se svi međuljudski odnosi moraju zasnivati na čistoj racionalnosti. Derridin zahtjev da se u politiku vrate kategorije neizvjesnosti i neodlučivosti nije teško razumjeti kada uočimo da temeljne uzroke današnje globalne ekonomske i društvene krize moramo tražiti upravo u pretjeranoj projektivnosti neoliberalne ekonomije, tj. pretjeranom ustrojavanju svijeta na tragu tehničke i znanstvene apo- diktičnosti. O istinskom životu, tvrdio je Gilles Deleuze na tragu Bergsonove teorije vremena kao ireverzibilnog trajanja, nikada se ne može unaprijed odlučivati. Upravo zato, radikalni povratak izvornim načelima demokratičnosti nema samo etičko nego i svoje ekonomsko i političko opravdanje. Nametanje tehno-znanstvenog modela ekonomske i društvene organizacije rada kao modela na kojem se željelo utemeljiti cijelu političku organizaciju suvremenog svijeta, na koncu nije dovelo samo do odumiranja građanske demokracije i građan- skih vrlina nego i do sveopće vladavine socijalnog darvinizma koji je posve diskre- ditirao (bio)politiku „održivog razvoja“ na čijoj se hipokriziji temeljila pohlepa kor- poracijskoga kapitala. Ideja politike prijateljstva kao nadolazeće zajednice bezuvjetne demokracije o ko- joj govori Derrida, izvedena je iz Lévinasove ideje o an-arhijskom karakteru svih etičkih odnosa. Pojam an-arhija za Lévinasa znači da se svaki etički odnos među ljudima istodobno zasniva na transcendentnoj ili beskonačnoj ideji pravednosti koja kao vrhovni princip ( arhé ) nadilazi svako povijesno uvjetovanje međuljudskih od- nosa, kao i činjenici da je svaki etički odnos, tj. odnos koji proizlazi iz nesvodljivosti i potpunog poštovanja prava drugoga, odnos koji se ne može projektirati, proračunati ni ekonomizirati. Drugim riječima, istinski etički odnos kao politički odnos zahti- jeva deregulaciju, supsidijarnost, minimalno posredovanje i neposredno koordinira- nje pojedinaca u svim pitanjima koja se tiču njihovog neposrednog interesa. Kretanje putem etičkog utemeljenja politike zapravo je kretanje putem potpuno suprotnim od onoga kojim se razvijala moderna reprezentativna ili parlamentarna demokracija. Na tome putu demokratska politika nužno se mora upitati o statusu i svrhovitosti postojanja svojih profesionalnih političara. Kada nas se danas nastoji uvjeriti da je neprestana izmjenjivost građana na upravnim funkcijama „tehnički ne-