Nova Istra

447 Goran STARČEVIĆ U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ predstavlja samo imperativ roda i zajedništva, nego se u njoj ujedno ogleda etički imperativ obeskonačenja odgovornosti, tj. prostiranja moje osobne odgovornosti na sve pripadnike čovječanstva. Povratak etičkog u sferu politike u vrijeme dovršene globalizacije ili mondijalizacije svijeta s jedne strane zahtijeva definitivno nadila- ženje granica nacionalne trgovačke države, dok s druge strane mondijalizacija čov- jeku kao imperativ nameće donedavno gotovo nezamislivu obvezu gostoprimstva , tj. otvorenosti prema strancu koja se, naizgled paradoksalno, može održati jedino kao istodobno očuvanje onog lokalnog ili zavičajnog na kome su se temeljile etičke i političke kategorije demokracije antičkoga polisa. Premda je Emmanuel Lévinas Martinu Heideggeru zamjerao malograđansku lju- bav prema zavičaju i strah od univerzalizacije svijeta koju sa sobom donosi razvoj tehnike, povijest je zapravo dala za pravo obojici. Povratak politike etičkim načelima mogao se dogoditi tek onda kada se ona doista srela s globalnim i univerzalnim prob- lemima, ali ti se problemi neće moći riješiti bez poštovanja zavičajnosti i opstanka kulture malih naroda. Ako je, kako je to tvrdio Aristotel, prijateljstvo doista jedini istinski prosuditelj pravednosti, univerzalna se pravednost ne može zamisliti bez lo- kalne ili zavičajne zajednice prijateljstva. Neobični i naizgled nemoguć zadatak koji svakoj budućoj politici namjenjuje Jacques Derrida, on sam je nazvao mišljenjem i pripremanjem onog nadolazećeg ( l’avenir ) koje počiva na neizvjesnosti što proizlazi iz kontingentnosti etičkog bitka, tj. iz metafizičke otvorenosti događaja koji proizlazi iz poštovanja i nesvodljivosti onoga drugoga. 14 Ono nadolazeće nije više budućnost kao puki projekt sadašnjosti. Ono ne nastaje automatizmom povijesti i ne zasniva se ni na kakvoj apodiktici ili dijalektici koja svoje počelo ima u prošlosti, jer politika koja se doista zasniva na ravnopravnosti i prijateljstvu uvijek pretpostavlja i odnos ili mogućnost neodlučivosti . Povratak etike u politiku tako istovremeno znači izlazak iz Platonove sjene u kojoj se politika sto- ljećima prakticirala kao oktroiranje, projektiranje i apodiktički hod prema „boljoj budućnosti“. Čovjekova sloboda koja i sama proizlazi iz bezuvjetne ili beskonačne želje za ostvarenjem pravednosti, a najviši stupanj pravednosti nije ništa drugo nego pri- jateljstvo, zahtijeva da se politika definitivno rastane od pretjerane projektivnosti i 14 U dokumentarnom filmu o sebi samome, redatelja Kirby Dicka i Amy Ziering Kofmann iz 2002., Derrida kaže:„ Postoji budućnost koju možemo predvidjeti, programirati, rasporediti, koja je dogledna. Ali, ima i budućnosti koja je l’avenir (nadolazeće), ono što se odnosi na onoga koji dolazi, a čiji je do- lazak potpuno neočekivan. Za mene je to prava budućnost, ona koja je potpuno neočekivana “. Više o tome vidi u knjizi Žarka Paića: „Posthumano stanje, Kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti“, Litteris, Zagreb, 2011., str. 273-277.