Nova Istra

445 Goran STARČEVIĆ U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ kojem se ponovno ukazuje Aristotelova ideja politike bez političara, tj. ideja politike bez institucionalnog i medijskog posredovanja te toliko ozloglašene i danas već ne- povratno kompromitirane „volje naroda“. REVOLUCIJA PRIJATELJSTVA Istinska politika zapravo je oduvijek bila stvar građanskoga ponosa , one srčanosti, ali i srdačnosti koju su Grci jednom riječju nazivali thymós . Kao što riječ krisis za Grke ne označava samo nevolju nego i trenutak odluke, tj. priliku da se konačno rasvijetli i razriješi neki problem, tako i thymós , kao građanski ponos, volja i moć odlučivanja koja prema Platonu prebiva isključivo u čovjekovu srcu, jedina može pronaći put izlaska iz kafkijanskog zamka našeg uniformiranog i korumpiranog svijeta. Taj put od čovjeka podjednako zahtijeva hrabrost kao političku vrlinu o kojoj u svom „La- hetu“ govori Platon, kao i mudrost pobune , tj. ne samo političku, nego i duhovnu ili etičku revoluciju koja za nas današnje ne predstavlja ništa drugo nego povratak izvornom jedinstvu etike i politike kakvo je u„Nikomahovoj etici“ 10 promišljao Aris- totel. Aristotelova „filozofija o ljudskim stvarima“ 11 polazila je od onog najočitijeg i najvažnijeg – od čovjekove težnje i prava na ostvarivanje osobne sreće ( eudaimonia ), koja je moguća jedino u zajednici ili susretu s onima koji su „ dobri i slični u kreposti “. Drugačije rečeno, istinska politika može se promišljati jedino onda kada polazimo od pojmova osobnosti i prijateljstva. Ovaj etički pre-obrat Jacques Derrida je pokušao pripremiti knjigom „Politike prijateljstva“ 12 , nastalom upravo na tragu Aristotelove filozofije o ljudskim stvarima, kao i na ideji humanizma drugog čovjeka njegova učitelja Emmanuela Lévinasa. Mondijalizirani svijet, svijet koji je razvojem tehno-znanosti i informatičkom revo- lucijom postao ne samo virtualno nego i realno bojno polje ( playground ) neoliberal- ne ekonomije i korporacijskog kapitala, od sada ima, smatrao je Derrida, samo dvi- je mogućnosti daljnjeg kretanja. Jedna je ostanak pri kompetitivnoj i, pokazalo se, samoubilačkoj teoriji društva koju je na tragu antropološkog pesimizma Thomasa 10 Aristotel: „Nikomahova etika“ , Globus/Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1988. Prev. Tomislav Ladan. 11 Aristotel je filozofijom o ljudskim stvarima nazivao cijelo područje čovjekova praktičnog života. Kao što Grci nemaju posebnu riječ za ono što mi danas nazivamo društvom (socijalnim), tj. druš- tvo se zapravo ne razlikuje od uređenog grada-države, tako je u grčkome polisu Aristotelova doba bilo nezamislivo razdvajanje etičkog i političkog . Hannah Arendt je područje praktičnog života (rad, proizvođenje, djelovanje) nazivala vita activa nasuprot kontemplaciji ( vita contemplativa ) koja je, budući da je teorija za Grke predstavljala promatranje božanskoga bitka, kroz čitavu metafiziku zadržala ontološku prednost nad praktičnim životom. Ovo prvenstvo teoretskog nad praktičnim, kaže Hannah Arendt, još uvijek se prepoznaje čak i u mišljenju Marxa i Nietzschea. 12 Jacques Derrida,„The Politics of Friendship“, Verso, London – New York, 1997.