Nova Istra

444 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ francuski književnik Bernard Noël opisao je totalitarni karakter našeg tobože post- totalitarnog i kvaziliberalnog vremena jednim jedinim pojmom – pojmom sensure. Sensura se, za razliku od cenzure, ne zasniva na prijetnji, nego na užitku. Čovje- kovu poslušnost mehanizmu moći više se ne ishodi samo snagom gumene palice i birokratske torture, nego se, kako je to Noël naznačio promjenom samo jednog, početnog slova u riječi cenzura, kao novo sredstvo uvjeravanja pojavljuje zavođenje čula koje torturu predstavlja kao „užitak“. Umirujuća glazba, nagradne igrice, kao i cijela industrija kiča i tehnoloških trivijalnosti iluzornog carstva hiperkonzumeriz- ma, imaju za cilj umiriti, anestezirati žrtvu i oduzeti joj svaku svijest o realnosti. U ovoj zlokobnoj sensuri/torturi nestaje ne samo svaki trag čovjekove kritičke svijesti, nego i svaki trag njegove osobnosti. Baš kao što je to prikazano u filozofima omiljenom filmu braćeWachowski„Mat- rix“, sensura je postala temeljnim sredstvom vladavine ustrojene volje za moći, koju je Heidegger pojednostavljeno nazivao vladavinom tehnike. U sada već doista apo- kaliptičkom, post-humanom društvu anesteziranom i paraliziranom svojim vlasti- tim eskapističkim iluzijama, d ruštvu koje se, kako to kaže Žarko Paić, zasniva na perverznom užitku i ciničnoj paroli„Schopping macht frei“, ne može se više očekiva- ti nikakav pre-obrat ili spas koji će se dogoditi izvana . Čovjeka neće izbaviti ni Hei- deggerov novi bog ili bog nadolaska neke nove konstelacije bitka, niti onaj Lévinasov starozavjetni, transcendentni bog izlaska na put prema nekoj novoj obećanoj zemlji. Kao što je to poručio jedan od posljednjih američkih socijalnih pjesnika Gill Scott Heron,„ Revolution will not be televised “. Ako do revolucije ikada i dođe, ona se ovoga puta neće događati na ulici i barikadama, nego se ona može dogoditi jedino u našim domovima i našim vlastitim glavama. Istinska re-volucija ili istinski pre-obrat danas je zamisliv jedino kao obrat prema buđenju čovjekove osobnosti i ponosa, tj. kao buđenje one političke mudrosti na kojoj se građanska demokracija zasnivala prije nego što se od instrumenta političke slobode i sama pretvorila u globalni panoptikon , kojim je Foucault prispodobio nad- zorno društvo apatičnih konzumenata bez građanskoga ponosa, tj. društvo građana bez ikakve stvarne političke moći. I zato, kada danas, praćeni budnim okom nadzornih kamera, čitamo paradig- matske Foucaultove eseje o manipulativnoj moći psihijatrije i nastanku kaznenoga društva, 9 kada s krajnjim naporima nastojimo sami sebi ne priznati poniženje i bi- jes koji svatko od nas osjeća podjednako na svom poslu, u vrevi supermarketa i na ulicama svoga grada, jedini horizont slobode koji nam uopće preostaje jest onaj na 9 Michel Foucault:„The Birth of the Clinic, An Archaeology of Medical Perception“, Taylor & Fran- cis e-Library, 2003.